Još 1930-ih otkriveno je da laboratorijski štakori koje su hranili prehranom s ograničenim brojem kalorija (caloric-restricted, ili CR prehranom) žive dvostruko duže od pripadnika svoje vrste koje su hranili obilato. Ovo je otkriće znanstvenike poticalo da otkriju kakve još dobre utjecaje na ljudsko zdravlje može imati CR prehrana.
Na Okinawi ljudi jedu dok nisu 80% siti, a tada prestaju s jelom. Takva navika jedenja zove se Hara hatchi bu. Vjeruje se kako je upravo to razlog što su ljudi na Okinawi izrazito zdravi i dugovječni. Okinawa ima jako visok postotak ljudi iznad stote godine života, a tamošnji stanovnici rjeđe podliježu srčanim bolestima, pretilosti i dijabetesu.
Nizak unos kalorija zacijelo dobro utječe na neke pokazatelje našeg zdravlja – tjelesnu težinu, razinu inzulina i šećera u krvi, krvni tlak i sprečavanje upala. Naravno da se nametnulo i pitanje kakav utjecaj ima CR prehrana na zdravlje ljudskog mozga, i ima li ona u tom aspektu neke prednosti nad drugim tipovima ishrane.
Nedavno je Agnes Floel, zajedno sa svojim kolegama sa sveučilišta Munster, provela istraživanje o tome kako CR ishrana utječe na pamćenje. Istraživanje je provedeno na uzorku od 30 dobrovoljaca u dobi od 50 do 80 godina. Osobe su bile “prosječnog” pamćenja i u prosjeku blago pretile. Podijeljene su u 3 grupe, prema svojoj dobi, spolu i kilaži.
Prva je grupa dobila ishranu za 30% umanjene kalorijske vrijednosti, u koju su bili uključeni svi ostali važni nutrijenti. Drugoj je grupi dodijeljena ishrana koja je sadržavala 20% nezasićenih masnih kiselina, a treća je grupa dobila normalnu ishranu. Dobrovoljci su sami podnosili izvješća o svojoj ishrani. Prije početka eksperimenta svi su prošli test memorije i krvne pretrage.
Nakon razdoblja od 3 mjeseca članovi prve grupe su izgubili tek nešto malo na težini (oko 2.4 kg), a težina članova ostalih grupa se čak blago povećala.
Ipak, jedino je grupa koja je imala CR prehranu imala znatno povećanje sposobnosti da se sjeti riječi koje je imala na listi, i to za čak 20% – ta se sposobnost naziva još i odgođeno prisjećanje. To se poboljšanje pripisalo snižavanju razine njihovog inzulina u krvi i markera upale (C-reaktivni protein i TNF-alfa).
To što je istraživanje koje je provedeno na ljudima potvrdilo prijašnje rezultate eksperimenata koji su provođeni na životinjama daje nam čvrstu osnovu vjerovati kako CR prehrana blagotvorno utječe na našu memoriju.
Ovo je istraživanje, kako priznaju i sami autori, imalo i svoje nedostatke: mali uzorak ispitanika, nepouzdanost činjenice da su ispitanici sami prijavljivali koliko se pridržavaju zadane ishrane, veći socijalni kontakt sa članovima grupa, relativno mali gubitak na težini članova CR – grupe itd.
Ostaju i druge nejasnoće na koje ovo istraživanje nije dalo odgovore. Koliko je ishrana sa 30% manjim unosom kalorija održiva, pogotovo za starije ljude? Jesu li ispitanici pokazali bolje rezultate u pamćenju isključivo zbog smanjenog unosa kalorija, ili su oni posljedica čitave ishrane? Koliko dugo će trajati poboljšano sjećanje nakon povratka normalnoj ishrani? Postoji li veza između nečije genetike i ishrane? I mnoga druga pitanja ostaju neodgovorena.
U svakom slučaju unošenje velikog broja kalorija svakako ne potpomaže ni vaše sjećanje, ni opće zdravstveno stanje.
Izvor: www.scientificamerican.com
