Jesu li žene zaista s Venere, a muškarci s Marsa, kako to tvrdi naslov jedne poznate knjige? Koliko smo to zapravo različiti u onim segmentima koji su nam biološki uvjetovani, a koji su očiti u ranom djetinjstvu?
Sve kasnije razlike, naime, imaju veze s utjecajem okoline, učenjem po modelu i raznm drugim socijalno – psihološkim faktorima, a ne sa stvarnim razlikama za koje smo biološki predodređeni.
Poznato je kako su žene bolje u testovima prepoznavanja emocija i međuljudskih odnosa te da su empatičnije. Pa, ipak, te su razlike očitije u starijoj dobi i sve ih je više. One rane razlike evolucijski su nam usađene kao model ponašanja, dok su razlike koje nastaju kasnije u djetinjstvu posljedica socijalnog učenja određenog modela ponašanja. Da li je stvar u prirodi ili okolini, sasvim je jasno – za svaku razliku u mozgu djevojčice i dječaka odgovorna je priroda, ali je isto tako točno i da eksperimenti mijenjaju naš mozak.
Istraživanje pod vodstvom Peg Nopoulos i Jessice Wood, provedeno na University of Iowa, pokazuje kako je podjela ventralnog prefrontralnog korteksa (područja u mozgu zaduženog za društvene spoznaje i prosudbu međusobnih odnosa) znatno izraženija kod žena. Radi se o uskoj traci cerebralnog korteksa koja se proteže srednjim dijelom ispod površine frontalnog režnja mozga (SG). U svom članku one nagađaju o mogućim evolucijskim korijenima ove razlike.
Pretpostavile su da bi žene mogle biti osjećajnije iz razloga što su biološki predodređene za majčinstvo, i da otuda izlazi bolja procjena tuđih potreba i međuljudskih odnosa. Poznato je da prenatalni hormoni mijenjaju ponašanje i strukturu nekih dijelova u mozgu kod drugih sisavaca, pa bi ti hormoni, i geni specifični za neki spol mogli biti uzrok razlici u frontalnom režnju. Zajedno sa svojom suradnicom Vesnom Murko, dvije su znanstvenice mjerile ista područja čeonog režnja kod djece između 7 i 17 godina.
Rezultati su bili iznenađujući – uspostavilo se da dječaci imaju veći SG, a da su bolji rezultati istog testa svijesti o interpretaciji ovaj put povezani s manjim SG-om, a ne s većim kao kod odraslih. Stručnjakinje misle kako je razlika rezultata postignutih u testovima kod odraslih i onih kod djece posljedica kasnijeg sazrijevanja mozga dječaka u odnosu na djevojčice. Kako bi smo bili što oprezniji u pripisivanju određenih razlika našem biološkom spolu znanstvenice su provele i testiranje o psihološkom spolu ispitanika.
Psihološki spol temelji se na našoj sposobnosti, tipu ličnosti i afinitetima za neka određena područja, određujući tako razinu „muškosti“ i „ženskosti“ naše psihe. Naš psihološki spol se ne treba poklapati s onim biološkim. Kako kod odraslih tako i kod djece psihološki spol je bio u izravnoj vezi s veličinom SG-a. Veći SG značio je naginjanje ženskom psihološkom spolu kod odraslih, ali i naginjanje muškome kod djece.
Ovim je utvrđeno da veličina SG-a nedvojbeno ima veze sa našom društvenom percepcijom, ali i da više odražava „ženskost“ ili „muškost“ našeg psihološkog, nego biološkog spola. Bez sumnje postoje očite razlike između muškaraca i žena, kako psihološke, tako i u građi mozga , ali možda smo ipak puno sličniji nego li smo to mislili.
Izvor: scientificamerican.com