Niels Henrik David Bohr rođen je u Copenhagenu, 7. listopada 1885., kao sin Christiana Bohra, profesora fiziologije na sveučilištu u Copenhagenu, i njegove supruge Elen Adler. Niels je, zajedno sa svojim bratom Heraldom (koji će kasnije postati profesor matematike), odrastao u atmosferi koja je uvelike pogodovala razvoju njegova genija – njegov je otac bio poznati fiziolog i bio je uvelike odgovoran za buđenje njegova interesa za fiziku dok je još bio u školi. I njegova je majka dolazila iz obitelji koja je bila poznata na polju obrazovanja.
Nakon mature na Gamelhold gimnaziji Bohr se upisuje na sveučilište u Copenhagenu gdje mu je mentor postao profesor C. Christiansen, iznimno originalan i nadaren fizičar. Magistrirao je fiziku 1909. a doktorirao 1911.
Dok je još bio student, Akademija Znanosti u Copenhagenu raspisala je natječaj za rješavanje određenog znanstvenog problema, što je uzrokovalo da se on počne baviti eksperimentalnim i teoretskim istraživanjem napetosti površine pod mlazom oscilirajućih tekućina. Ovaj je rad, na kojem je radio u očevom laboratoriju, i za koji je dobio nagradu (zlatnu medalju) objavljen u zborniku Transactions of the Royal Society, 1908.
Ipak, Bohrove iduće studije postajale su, po svojoj prirodi, sve više teoretske, a njegov je doktorski rad bio čisto teoretski, na temu objašnjavanja svojstava metala uz pomoć elektronske teorije, što je do danas ostalo klasično djelo napisano na tu temu. Upravo se u ovom djelu Bohr prvi put susreće s Planckovom kvantnom teorijom radijacije.
U jesen 1911. dobija stalno radno mjesto na Cambridgeu, gdje je profitirao prateći eksperimentalni rad u Cavendish laboratoriju, pod vodstvom Sir J. J. Thompsona, a istovremeno je nastavio i sa vlastititm teoretskim radovima. U proljeće 1912. radio je u laboratoriju profesora Rutherforda u Manchesteru gdje se u ono vrijeme vodio intenzivan znansveni život, kao posljedica ranih istraživanja fenomena radijacije od strane tog znansvenika. Radeći tamo na teoriji absorpcije alfa zraka, koja je objavljena u Philosophical Magazineu 1913., prešao je na proučavanje građe atoma koja se temeljila na Rutherfordovom otkriću atomske jezgre. Uvodeći koncepte posuđene iz Planckove kvantne teorije, koja je postupno zauzela važno mjesto u teorijskoj fizici, uspio je izraditi i prezentirati sliku strukture atoma, koja sa kasnijim poboljšanjima (koja su ugl. rezultat Heisenbergovih ideja iz 1925.) i danas vjerno služi kao prikaz fizikalnih i kemijskih svojstava elemenata.
1913.-1914. Bohr je držao predavanja iz fizike na sveučilištu u Copenhagenu, a od 1914. do 1916. imao je sličan posao na sveučilištu Victoria u Manchesteru. 1916. imenovan je profesoom teorijske fizike na sveučilištu u Copenhagenu, a od 1920. do svoje smrti (1962) bio je voditelj Instituta za teorijsku fiziku, koji je za njega osnovan na tom sveučilištu.
Za svoj rad na strukturi atoma odlikovan je Nobelovom nagradom za fiziku, 1922.
Bohrova su istraživanja na njegovom Institutu od 1930. bila sve više usmjerena pronalaženju strukture atomske jezgre, i njenim transmutacijama i disintegracijama. 1936. ukazao je na nuklearne procese i na malo područje u kojem se oni događaju, kao i na snagu njihovih interakcija. Rad je objavljen u članku “Zadržavanje neutrona i konstitucija jezgre”, u časopisu Nature, 1936.). Prema ovom bi gledištu kapljica tekućine bila prilično dobar pandan jezgri. Ova tzv. “teorija kapljice tekućine” omogućila je razumijevanje procesa nuklearne fisije, kada su 1939. Hahn i Strassmann otkrili cijepanje urana, i stvorila osnovu za značajna teoretska istraživanja na ovom polju.
Bohr je također pomogao pojasniti probleme na koje su znanstvenici nailazili u kvantnoj fizici, razvivši koncept komplementarnosti. Ovime je mogao pokazati koliko su promjene u fizici duboko utjecale na osnovne postulate drugih znanosti, i da ova promjena stava seže daleko izvan područja atomske fizike i dodiruje se svih domena ljudskog znanja. Ovo viđenje objašnjava u brojnim esejima, koje je napisao u razdoblju od 1933. do 1962. Zbirka tih eseja, “O atomskoj fizici i ljudskom znanju”, koje je uredila tvrtka Wiley and Sons, dostupna je na engleskom u dva izdanja. Među mnogim pisanim djelima profesora Bohra (nekih 115 publikacija), tri koja su objavljena kao knjige dostupne na engleskom jeziku, utjelovljuju njegove osnovne zamisli. Teorija Spektra i Građa Atoma 1922., Teorija i Opis Prirode 1934. i Jedinstvo Znanja 1955.
Tijekom nacističke okupacije Danske Bohr je pobjegao u Švedsku, a dvije je zadnje godine rata proveo u Engleskoj i Americi, gdje se povezao s projektom atomske energije. U ovim kasnijim godinama svoj je rad posvetio pacifističkoj primjeni atomske fizike, i političkim problemima koji su proizlazili iz razvijanja atomskog oružja. Točnije, zagovarao je potpunu otvorenost o razvoju atomskog oružja među narodima. Svoja je gledišta o toj temi iznio u otvorenom pismu Ujedinjenim Narodima, 9. lipnja 1950. Do samog kraja Bohrov je um ostao pripravan, u zadnim godinama pokazuje osobit interes za molekularnu biologiju.
Niels Bohr bio je predsjednik Danske Kraljevske Akademije Znanosti, Danskog Odbora za Rak, i čelnik Danske Komisije za Atomsku Energiju. Bio je Strani Član Kraljevskog Društva (London), član akademija u Amsterdamu, Berlinu, Bologni, Washingtonu, Moskvi, Dublinu, Liegeu, Krakowu, itd. Bio je počasni doktor na Sorbonni, Cambridgeu, sveučičištima u Liverpoolu, Mnanchesteru, Oxfordu, Copenhagenu, Edinburghu, Providenceu, Oslu, Birminghamu itd.
Bohr se 1912. oženio s Margarethe Norlund, koja mi je bila idealna suputnica. Imali su 6 sinova od kojih su dvojica umrla, ostala četiri postigla su zapažene karijere na raznim područjima: Hans Henrik (liječnik), Erik (ing. kemije), Aage (teorijski fizičar, koji je također dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1975.) i Ernest (odvjetnik). Niels Bohr umro je u Copenhagenu, 18. listopada, 1962.
Izvor: nobelprize.org
