Louis Pasteur bio je svjetski priznati francuski kemičar i biolog. Pasteur je utemeljio mikrobiologiju kao znanost i dokazao je da većinu infektivnih bolesti uzrokuju mikroorganizmi. Ovo je postalo poznato kao “bacilska teorija bolesti”. Izumio je proces pasterizacije, i također je razvio cjepiva za neke bolesti, među kojima i bjesnoću.
Rođen je 27. prosinca 1822. u gradiću Dole u istočnoj Francuskoj. Pasteurovi roditelji bili su seljaci, otac mu se bavio štavljenjem kože za trgovinu. Svoje rane dane proveo je u gradiću Arbois, gdje je pohađao školu, i kako se čini nije mu dobro išlo, više je volio ići na pecanje. Njegov je ravnatelj, ipak, vidio potencijal u Pasteuru i poticao ga da ode studirati u Pariz. S 15 godina on odlazi u Pariz želeći učiti za prijemne ispite.
Nažalost, mladom je Pasteuru toliko falio dom da je njegov otac morao doputovati u Pariz i odvesti ga kući. Nakon toga odlučio je studirati lokalno na Besanconu, dok nije odlučio pokušati ponovno u Parizu. Ovog je puta uspio i otišao studirati na Ecole Normale Superieure. Iako je Pasteur puno radio za vrijeme svojih studentskih dana, nisu ga ni na koji način smatrali iznimnim na polju kemije.
1847. Pasteur je doktorirao, a tada postao asistent jednome od svojih profesora. Nekoliko je godina proveo podučavajuči, i vršeći istraživanja u Dijonu i Strasbourgu, a 1854. preselio se na sveučilište u Lilleu, gdje postaje profesor kemije. Ovdje je nastavio rad na fermentaciji, koji je već bio započeo u Strasbourgu. Do 1857. Pasteur postaje svjetski poznat i zauzima mjesto na Ecole Normale Superieure u Parizu. 1863. postaje dekan na novom fakultetu znanosti u Lilleu. Dok je boravio tamo započeo je večernja predavanja za radnike. 1867. javnim je sredstvima osnovan laboratorij u kojem je Pasteur otkrio cjepivo protiv bjesnoće, koji je kasnije postao poznat kao Pasteur Institute, a vodio ga je Pasteur do svoje smrti, 1895.
Kad mu je bilo samo 26 godina Pasteur je riješio problem koji je zbunjivao velike kemičare toga doba. Otkrio je da kada svjetlo prođe kroz vinsku kiselinu – koja se nalazila u vinskom talogu – dolazi do čudnog efekta. Pasteur je dokazao da ta kiselina ustvari nije jedna kiselina, nego spoj različitih kiselina. Ovo je otkriće impresioniralo utjecajne znanstvenike, a Pasteuru donijelo reputaciju.
Dok je radio na sveučilištu u Strasbourgu, zainteresirao se za fermentaciju, a ovo se zanimanje nastavilo i kad se preselio na sveučilište u Lilleu. Ustanova je utemeljena djelomično da bi služila kao sredstvo primjene znanosti za rješavanje problema industrija u regiji, osobito proizvodnje alkoholnih pića. Rad na fermentaciji omogućio je Pasteuru da identificira promjene koje se događaju kada vino ili pivo fermentira, mlijeko se ukiseli, ili meso propada, zbog prisutnosti određenih mikroorganizama.
Zbog njegovih istraživanja Pasteura su zamolili da pomogne lokalnim pivovarama kad se pivo pokvarilo. Ukiseljenost piva ili vina bio je velik ekonomski problem za Francusku. Pasteur je mikroskopom promatrao kapljice pokvarenog piva, i otkrio da se u pivu nalaze male štapićaste bakterije, umjesto okruglih kvaščevih stanica. Iako su mikroorganizmi nužni za fermentaciju, oni moraju biti oni pravi. Ovo je bilo veliko otkriće. Pasteur je uveo znanost u pivarstvo, i pokazao pivarima kako da uzgoje kulture pravih organizama za dobro pivo. Vinarskoj je industriji pokazao da se, ako se vino lagano zagrijava, kratko vrijeme, do 60 stupnjeva celzijusa, razvoj štetnih bakterija sprečava, i da se vino u buteljama ili bačvama neće ukiseliti. Pasteur je ovo kasnije primjenio na druge probleme, kao što je kiseljenje mlijeka. Predložio je zagrijavanje mlijeka do visoke temperature, pod tlakom, prije nego se ono pretoči u boce. Danas je taj proces poznat kao pasterizacija.
Do 1957. Pasteur je postao svjetski poznat i postao je voditelj odsjeka znanstvenih studija na Ecole Normale u Parizu. Zamoljen je da istraži ozbiljnu bolest koja je uništavala industriju svile u južnoj Francuskoj. Bolest je napadala dudove svilce. Znakovi bolesti bili su da se jajašca nisu izlijegala, ili bi crvi umirali prije nego bi napravili svoje svilene kukuljice. Do tada je bolest stekla proporcije epidemije, čak i svilci koji nisu bili bolesni, uvezeni iz Španjolske ili Italije, bili su zaraženi. Do 1864. nije bilo nezaraženih jajašaca, osim onih koja su donešena iz Japana.
Pasteur je kroz mikroskop uočio da oboljele ličinke i jajašca sadrže male organizme. Njih je identificirao kao organizme koji uzrokuju tu bolest. Uspio je dobiti neke zdrave svilce, i podijelio ih je na dvije skupine. Jednu je skupinu hranio dudovim lišćem premazanim ostacima oboljelih svilaca, a drugu skupinu dudovim lišćem premazanim ostacima zdravih svilaca. Pasteur je uspio dokazati da su svilci koji su se hranili lišćem premazanim bolesnim svilcima oboljeli, dok su oni drugi ostali zdravi. Zatim je surađivao sa industrijom svile na načinima da se zadrži svilce u zdravim uvjetima, i da tako ostanu zdravi. Ne samo da je Pasteur spasio industriju svile, nego je otkrio i vezu između bakterija i bolesti. Tu vezu nitko ranije nije razumio u potpunosti. Ovo je bilo veliko otkriće.
Pasteurov rad na vezi između bakterija i bolesti privukao je pažnju slavnog kirurga iz Edinburgha, Lorda Listera. Lord Lister bio je zabrinut zbog velikog broja ljudi koji su umirali nakon operacija u bolnicama. Da bi spriječio infekcije Lister je koristio dezinfekcijske sprejeve tijekom operacija. Također je uveo namakanje odjeće u karbolnu kiselinu, i stroge higijenske uvjete, kako bi spriječio sepsu. Mjere sterilnosti koje je uveo Lister drastično su smanjile broj smrti u bolnici.
U to je doba velik broj goveda u Francuskoj bio zaražen antraksom, ozbiljnom bolešću od koje je mnogo goveda umrlo. Pasteur je pažljivo proučavao antraks, i uočio da je bolest kod nekih goveda mnogo ozbiljnija nego kod drugih. Stoga je odlučio dvije krave cijepiti s velikom količinom bakterija antraksa, očekujući da će umrijeti. Na njegovo čuđenje, ni jedna od njih nije oboljela. Kasnije je doznao da su obe životinje već preboljele antraks. Bi li mogle biti imune na njega? Je li moguće da su zaštićene na neki drugi način? Pasteur je vjerovao da je, ako kod životinja izazove blaži oblik bolesti, moguće spriječiti kasnije ponovno obolijevanje.
Konačno, nakon mnogo eksperimenata, Pasteur je uspio proizvesti oslabljenu i bezopasnu kulturu bakterija antraksa. Cijepio je stoku i ovce ovim bakterijama, zaražavajući ih tako blažim oblikom bolesti, od kojeg su se oporavile. Kad su ove životinje dovedene među ostale koje su imale teži oblik bolesti, ostale su nezaražene. Bile su imune. Do kraja svog života Pasteur je radio na slučajevima raznih bolesti, pokušavajući otkriti kako bi se one mogle spriječiti cjepivom.
Pasteur je najviše poznat po svom radu na cjepivu protiv bjesnoće, vrlo zarazne infekcije koja pogađa središnji živčani sustav. U tijelo ulazi putem ugriza zaražene životinje, ili preko zaražene sline koja uđe u otvorenu ranu. Nakon eksperimentiranja sa slinom zaraženih životinja, Pasteur je zaključio da bolest leži u središnjem živčanom sustavu. Kad se ekstrakt iz kralješnice bijesnog psa ubrizga zdravim životinjama one dobiju simptome bjesnoće. Ali proučavajući tkivo zaraženih životinja – zečeva, Pasteur je uspio proizvesti oslabljeni oblik virusa koji bi se mogao koristiti kao cjepivo.
6. srpnja, 1885. Pasteur je testirao svoje cjepivo protiv bjesnoće na čovjeku po prvi put. Spasio je život mladog čovjeka koji se zvao Joseph Meister, kojeg je ugrizao bijesni pas. Liječenje je trajalo 10 dana, nakon čega se pacijent oporavio i ostao zdrav. Od tada su tisuće ljudi spašene ovim tretmanom.
U ožujku 1886. Pasteur je pozvan da svoje rezultate predstavi na Akademiji Znanosti, a 1888. osnovan je Pasteur Institute u Parizu. Ovo je bila pionirska klinika za proučavanje infektivnih bolesti i liječenje bjesnoće, i centar za obuku. Pasteur je sam upravljao institutom do svoje smrti. Postao je narodni heroj i počasti su mu iskazane na mnogo načina. Umro je na Saint-Cloud-u, 28. rujna, 1895., i imao je poslijednji ispraćaj uz državničke počasti u katedrali Notre Dame. Njegovo tijelo se čuva u kripti na Pasteur Institute.
Izvor: zephyrus.co.uk/louispasteur.html
