Otkriće triju osnovnih zakona kretanja planeta učinilo je njemačkog astronoma Johannesa Keplera jednim od glavnih utemeljitelja moderne astronomije.
Johannes Kepler rođen je 27. prosinca 1571. u njemačkom Weilu. Bio je sin Heinricha i Kathrine Guldenmann Kepler. Njegov je otac bio profesionalni vojnik. Iako je bio protestant njegov je otac pomogao u gušenju protestantskih ustanaka u zemljama današnjeg Beneluksa. Kepleru su roditelji dozvolili da gleda veliki komet 1577. i pomrčinu Mjeseca. Kepler je bio boležljivo dijete ali i odličan učenik. Sa 13 je krenuo u vjersku školu u Adelbergu.
Nakon što je diplomirao na Sveučilištu u Tűbingenu 1591. zainteresirao se za astronomiju, osobito za teorije Nikole Kopernika (1473–1543), koji je tvrdio da se Zemlja kružno okreće oko Sunca. Sveučilište u Tűbingenu predložilo je Keplera za mjesto “provincijskog matematičara” u Grazu. Tamo je stigao 1594. i počeo stvarati godišnjak u kojem su predviđeni svi važniji događaji iduće godine. Njegov prvi godišnjak doživio je velik uspieh. Dogodila su se dva događaja koja je predvidio, invazija Turaka i oštra zima, što je potvrdilo njegovu reputaciju. 1597. Kepler se ženi za Barbaru Muehleck. Od njihovih šestero djece samo ih je dvoje, jedan dječak i jedna djevojčica, doživjelo odraslu dob.
Kepler je tražio posao asistenta Tycho Braheu (1546–1601), astrologu i matematičaru Rudolfa II u Pragu. Na svoje novo namještenje Kepler je došao 1600. Kad je iduće godine Brahe umro Kepler je imenovan za njegova nasljednika. Prvi mu je posao bio pripremiti za objavljivanje Braheovu kolekciju radova iz astronomije, koja je izišla između 1601. i 1602. Kepler je bio zadužen i za Braheove bilješke, koje su ga navele na pretpostavke koje su dovele do nove teorije o orbitama svih planneta. Razliku između njegove teorije i Braheovih podataka bilo je moguće objasniti samo ako orbita Marsa nije bila kružna nego eliptična (Keplerov prvi zakon). Ovo je pomoglo u dokazivanju još jedne njegove tvrdnje. Ona je poznata kao Keplerov drugi zakon po kojem crta koja povezuje planete sa Suncem presijeca jednaka područja u jednakom vremenu u svojoj eliptičnoj orbiti.
Kepler je ove zakone objavio u svojem izlaganju o orbiti planeta Marsa, Astronomia Nova (1609). Dva su zakona jasno napisana u sadržaju knjige. Morao ih je prepoznati svaki pažljivi čitatelj dovoljno osviješten da prepozna novu ideju tako velikog značaja. Ipak, talijanski astronom Galileo Galilei nije koristio zakone iz njegovih objavljenih dijela u svojim djelima – iako bi oni bili pomogli njegovoj obrani kopernikanskih ideja.
1611. Rudolf II odstupio je s prijestolja, a Kepler je odmah potražio novi posao. Dobio je posao provincijskog matematičara u Linzu. Do 1612., kada se preselio tamo sa svoje dvoje djece, njegova žena i njegov najdraži sin Frederick bili su mrtvi. Keplerovih 14. godina u Linzu obilježio je njegov drugi brak sa Susan Reuttinger, i pokušaji da spasi svoju majku od toga da bude osuđena kao vještica. Dok je bio u Linzu Kepler je objavio dva važna djela: U Harmonicae Mundi (1618) objavljan je njegov treći zakon. Tvrdio je da je prosječna udaljenost planeta od Sunca, podignuta na treću potenciju, podijeljena s vremenom koje planetu treba da opiše orbitu, ista za sve planete. Kepler je vjerovao da priroda slijedi numeričke odnose pošto ju je Bog stvorio po “težini, veličini i broju.” Kepler je istu ideju koristio i kad je opisivao geometriju. Keplerovo drugo djelo Epitome Astronomiae Copernicanae (1618-21) predlagalo je fizikalno objašnjenje kretanja planeta, tj, “magnetskih ruku” koje se pružaju od Sunca.
Kepler je zadnje tri godine svog života lutao Europom. Bio je u Ulmu kada je objavljena njegova Tabulae Rudolphinae (1628), koja ne samo da je sadržavala položaje preko 200 zvijezda više nego što su ih sadržavala Braheova objavljena djela, nego je imala i planetarne tablice koje su postale standard za iduće stoljeće. Kepler je umro 15. studenog, 1630. u Regensburgu. Bio je jedinstveni simbol prelaska sa starog na novi duh znanosti.
Izvor: notablebiographies.com/Jo-Ki/Kepler-Johannes.html
