Maxwellov rad na polju elektromagnetizma, Saturnovim prstenovima, molekularnim svojstvima plinova i trikromatskoj teoriji boja imao je veliki utjecaj na svijet. Nastavio je rad na elektromagnetizmu koji je započeo Michael Faraday. Napisao je klasik 1873. Elektricitet i Magnetizam.
James Clerk Maxwell rođen je 13. lipnja, 1831. u Edinburghu, u Škotskoj. Bio je jedini sin odvjetnika Johna Clerka. Nakon Jamesova rođena obitelj se seli u kuću Glenlair, u Kirkcudbrightshireu, koju je njegov otac naslijedio od svojih predaka. Uskoro je obitelj uzela još jedno prezime, Maxwell. Svoje najranije obrazovanje stekao je od majke, kršćanke, i ostao je pobožni kršćanin i skroman čovjek cijeli svoj život. 1841. upisuje se na Edinburgh Academy.
James je bio sramežljiv dječak i dobio je nadimak “Daftie” (Šašavko). Sa 14 godina sve je iznenadio napisavši kompleksan rad o crtanju matematičkih krivulja uz pomoć konopca. Ovome je slijedilo dobijanje nagrade za znanost i matematiku. Sa 16 se upisao na Sveučilište u Edinburghu. Objavio je dva znanstvena rada u časopisu Royal Society of Edinburgh. Tri godine kasnije primljen je na sveučilište u Cambridgeu gdje studira matematiku. Diplomirao je s 23 godine kao prvi u klasi, i ponuđen mu je posao na Trinity Collegeu u Cambridgeu. Napisao je dva rada, “O transformaciji površina savijanjem” i “O Faradayevim linijama sile.”
U studenom 1856. Maxwell je imenovan profesorom prirodne filozofije na Marischal Collegeu u Aberdeenu. Tada je čuo da je tema za Adamsovu nagradu za 1857. kretanje Saturnovih prstenova, nešto za što je on bio zainteresiran od školskih dana. Natjecao se za nagradu, koju je i dobio, dokazavši da je stabilnost prstenova moguća samo ukoliko su oni sastavljeni od bezbroj malenih čvrstih čestica, ali ne i ako su potpuno čvrsti, ili tekući, kao što su tvrdili neki. Njegovi su zaključci potvrđeni 1981. kada su sa Voyagera I dobijene fotografije prstenova slikanih izbliza. Maxwell je još jednom imenovan profesorom prirodne filozofije, ovaj put na King`s Collegeu u Londonu. Tokom svojih tamošnjih 5 godina radio je na elektromagnetizmu.
Od 1820. znanstvenici su bili svjesni da su elektricitet i magnetizam povezani, što je dokazao Hans Christian Oersted, a uslijedilo je Faradayevo otkriće efekta elektromagnetske indukcije. Ali, do tada se Faradayevo zdravlje već bilo pogoršalo. Maxwell je prihvatio izazov nastavljanja Faradayevih eksperimenata i dokazao njegovu teoriju da su dvije sile, elektricitet i magnetizam odraz istog fenomena – elektromagnetizma.
Matematički je to izrazio četirima povezanim jednadžbama, poznatima kao Maxwellove jednadžbe. Njegove su jednadžbe pokazale i da električni i magnetski valovi putuju brzinom vrlo približnom brzini svjetlosti, navodeći ga na zaključak da je i sama svjetlost oblik elektromagnetskog vala. 1864. Maxwell je napisao “Dinamičku teoriju elektromagnetskog polja” u kojoj prvi put kaže da je svjetlost kretanje valova u istom mediju i s istim uzrokom kao što su i elektricitet i magnetizam.
Maxwell se bavio i radom na svojstvima plinova; vjerojatnošću distribucije molekula u bilo kojem vremenu s obzirom na brzinu i razmještaj. Teoriju danas poznajemo kao Maxwell – Boltzmannovu kinetičku teoriju plinova. Austrijski fizičar Ludwig Boltzmann na tom je području radio neovisno i došao do istog zaključka. Otkrio je da se fotografije u boji mogu snimiti koristeći crveni, zeleni i plavi filter, te je i napravio prvu fotografiju u boji na svijetu, 1861.
1871. Maxwell je postao prvi Cavendish (viši) profesor fizike na Cambridgeu. Na tom je mjestu ostao do 5. studenog, 1879. kada je umro od abdominalnog tumora, u dobi od 48 godina.
