Samo se neki šišmiši i zubati kitovi oslanjaju na sofisticirano eholociranje, u kojem emitiraju sonarne pulsove i procesuiraju povratne eho signale, kako bi detektirali i pratili manje lovine. Sada, dva nova istraživanja pokazuju kako nevjerojatna sposobnost nekih kitova i šišmiša ima zajedničke korijene na molekularnoj razini.
Otkriće predstavlja primjer bez presedana što se tiče adaptivne sekvencijske konvergencije između dviju izrazito divergentnih grupa i predlaže da se takve konvergencije na razini sekvencija dešavaju češće nego što su to znanstvenici mislili.
“Prirodan svijet je pun primjera o vrstama koje su evolucijom neovisno razvile slične karakteristike, kao što su kljove kod slonova i moržova”, kaže Stephen Rossiter sa Sveučilišta u Londonu, autor jedne od studija. “Doduše, općenito se misli kako većina ovih takozvanih konverzijskih crta niče iz različitih gena ili različitih mutacija. Naša studija pokazuje kako je složena crta – eholokacija – u biti evoluirala iz identičnih promjena kod delfina i šišmiša.
Prestin, gen za sluh, prisutan u šišmišima i delfinima pokupio je mnoge identične mutacije kroz vrijeme, kako pokazuje istraživanje. Kao rezultat, ako se nacrta filogenetsko stablo šišmiša, kitova, i nekolicine drugih sisavaca, isključivo prema sličnostima u sekvenci prestina, eholocirajući šišmiši i kitovi proizlaze bliži jedni drugima nego naspram svojih pravih evolucijskih rođaka.
“Rezultati ukazuju kako postoji ograničen broj načina, ako ne i jedan jedini, na koji sisavci mogu steći sposobnost visoko-frekvencijskog sluha”, kaže Jianzhi Zhang sa Sveučilišta u Michiganu, koji je vodio drugu studiju. Prestin je nađen na vanjskim stanicama dlaka koje služe kao pojačalo u unutrašnjem uhu, usavršavajući osjetljivost i selekciju frekvencija mehaničkih vibracija kohleje, objašnjava Zhang.
Iako se oslanjaju na slične sposobnosti, činjenica je “da se šišmiši i kitovi jako razlikuju u eholokaciji”, tvrdi Zhang. “Na primjer, šišmiši koriste eholociranje za raspone od tri metra, dok ga kitovi koriste za daljine i preko sto metara. Još važnije, brzina zvuka u zraku je petina brzine zvuka u vodi, zbog čega je informacija prenesena znatno sporije u slučaju šišmiša. Usprkos ovim razlikama, naša istraživanja pokazuju kako se čini da se sposobnosti ove dvije vrste oslanjaju na zajednički molekularni nacrt prestina.”
Izvor: sciencedaily.com
