Otprilike 0,5% današnje populacije muškaraca moglo bi biti potomci Džingis-kana, slavnog konjaničkog ratnika koji je vladao Mongolijom prije 700 godina. Tih 16 milijuna muškaraca ima identične sekvence Y kromosoma. No, čini se da je postojalo barem deset drugih muškaraca koji bi se mogli natjecati s Džingis-kanovim nasljeđem, otkriva novo istraživanje objavljeno u časopisu European Journal of Human Genetics.
Džingis-kan (Izvor: Wikimedia.org)
Prijašnja istraživanja identificirala su dva slično plodna osnivača genetske linije: Giocanggu, čiji je unuk osnovao Qing dinastiju u Kini 1600-ih godina i člana irske ranosrednjovjekovne dinastije ‘Uí Néill’. „Mnogi muškarci imali su mnoge sinove, no ne događa se često da i ti sinovi imaju mnoge sinove”, kaže Mark Jobling sa Sveučilišta Leicaster. Također, ti su muškarci morali živjeti u društvu u kojem su takvi očevi bili prestižni.
Kako bismo mogli vidjeti mogu li biti identificirane dodatne uspješne Y linije, tim je pod vodstvom Joblinga i Patricie Balaresque sa Sveučilišta Paul Sabatier analizirao 5 321 DNK uzorak iz 127 azijskih populacija između Srednjeg istoka i Koreje. 461 uzorak uzeli su iz Središnje Azije, a ostalih 4 860 uzoraka iz prijašnjih istraživanja. Promatranjem nakupljenih razlika DNK u zajedničkim sekvencama, tim je mogao otkriti vrijeme u koje je živio osnivač linije. I s nekoliko pretpostavaka gdje se svo njegovo potomstvo raselilo s vremenom, tim je mogao otkriti gografsko podrijelo tih linija.
Naravno, Y linije Džingis-kana i Giocannga bile su istaknute, ali iskočilo je i ostalih 9 čiji su identiteti trenutno nepoznati. Sve u svemu, grupe potomaka nastale iz tih 11 osnivačkih kromosoma, doseglo je broj od 38% sveukupnih analiziranih DNK uzoraka. Te novootkrivene, visoko reprezentativne linije porijeklom su diljem Azije – od poljoprivrednih i selilačkih kultura Srednjeg istoka, te istočne i jugoistočne Azije – te je njihovo širenje počelo između 2 100 g. pr. Kr. i 1 100 g.
Izvor: Nature
