Jeste li se ikad zapitali zašto nikad niste vidjeli velike bijele psine u akvariju? Ograničenje ne predstavlja njihova veličina – orke držimo u akvarijima – pa zašto onda ne i velike bijele psine?
Jedan od posljednjih pokušaja zarobljavanja velikog bijelog bio je u Okinawa Churaumi akvariju u Japanu prošle godine. Umro je za tri dana.
Prije toga, bilo je na desetke jednako deprimantnih pokušaja da se velike bijele psine izlože interesima javnosti u akvarijima. Prvi poznati pokušaj bio je u oceaniju Marineland of the Pacific u Kaliforniji tijekom 1950-ih. Velika bijela psina poživjela je tek jedan dan. SeaWorld je također imao nekoliko kratkih pokušaja zatočenja velikih bijelih psina tijekom 1970-ih, 80-ih i 90-ih, a svi su rezultirali smrću psine ili puštanjem u divljinu u roku nekoliko tjedana.
Jedina institucija koja je uspjela održati psine na životu duže od 16 dana jest Akvarij Monterey Bay 2004. godine. Psine su ostale na životu i dobrog zdravlja nekoliko mjeseci, no, radi se o velikoj iznimci.
Velike bijele psine i akvariji jednostavno ne idu jedno s drugim. Postoji nekoliko teorija o tome zašto ovi “opaki momci iz oceana” prolaze tako loše u zatočeništvu.
Veliki problem predstavlja njihova prehrana. Velike bijele psine su arhetipski vrhunski predatori. U divljini, trebali bi biti na rubu gladi da bi pojeli išta osim živoga plijena. U uvjetima javnog akvarija, to nije jednostavan, jeftin ni popularan način, gledajući iz marketinške perspektive. Bitno je ovdje spomenuti i da je veliki broj bijelih psina u zatočeništvu odbijao jesti dovoljnu količinu hrane.
Velike bijele psine spadaju u jedne od onih nesretnih vodenih životinja koje moraju konstantno plivati naprijed kako bi im voda prelazila preko škrga i dobavljala kisik. Obzirom da ova vrsta može narasti i do šest metara, potreban je poprilično velik spremnik da bi im se omogućila širina koju zahtijevaju. Naravno, ovi morski psi prelaze ogromne udaljenosti u divljini. Ženka morskog psa, poznata kao Nicole, dokumentirana je pri svojem putovanju od Afrike do Australije i natrag – kružno putovanje preko 20.000 kilometara prešla je u samo devet mjeseci.
Spremnik koji bi mogao oponašati prostranost otvorenih voda u kojima se psine osjećaju ugodno bio bi astronomski nepraktičan.
Druga teorija sugerira da bi umjetni okoliš staklenog spremnika mogao djelovati zbunjujuće na nevjerojatno oštru elektrorecepciju ovih morskih pasa. Ova osjetilna percepcija omogućuje im otkrivanje suptilnih pokreta i promjena u morskom okruženju. No, u akvariju, lako se zbune količinom stimulansa, od staklenih zidova do elektroničke opreme koja ih okružuje.
Stvari su se promijenile od 1990ih. Posljednjih nekoliko godina vidimo ogroman pomak u percepciji javnosti kad se govori o zatočeništvu velikih morskih živtoinja, a to se ponajviše ima zahvaliti uspješnom dokumentarcu Blackfish koji je razotkrio prakse SeaWorld-a i tamo zatočenih orka.
Sigurno je reći da izložba živih velikih bijelih psina danas ne bi bila toliko zadovoljavajuća za mase koliko je to mogla biti u godinama koje su iza nas.
