Svake godine nekoliko desetaka milijuna ljudi pretrpi ugriz psa, tako stoji u podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), a procjenjuje se da čak 55 tisuća ljudi svake godine umre od infekcija uzrokovanih tim ugrizima, koje su se vrlo lako mogle spriječiti.
Stručnjaci zbog toga upozoravaju da se u slučaju ugriza bilo koje životinje, radilo se o samo mački ili pak majmunu, preporučuje da ranu obvezno pregleda liječnik i prije nego što otekne, čak i kada smatrate da se radi samo o ogrebotini.
Ozljede od životinjskog ugriza se moraju najprije isprati tekućom vodom i odmah nakon toga pokriti sterilnom gazom, prema kirurgu Josefu Mischou.
Ukoliko je područje s ranom bolno može pomoći i lokalno hlađenje. Također je vrlo bitno da netko tko je pretrpio takav ugriz provjeri status svog cijepljenja protiv tetanusa, jer bi se u suprotnome mogla razviti teška infekcija koja bi tražila intenzivno liječenje. Na liječniku je da procijeni je li potrebno cijepljenje protiv bjesnoće.
Stručnjaci upozoravaju kako se ugrizi ne smiju toliko podcjenjivati, čak i oni koji su “naizgled obične površinske ozljede”, potvrđuje JosefMischo. Teško je procijeniti samo oštećenje tkiva bez ikakvog odgovarajućeg medicinskog znanja. “Posebno su duboki mačji ugrizi i zato je i veća vjerojatnost da će izazvati infekcije”, kaže stručnjak.
Kada se govori konkretno o bjesnoći, iako je ta zarazna bolest prisutna u više od 150 zemalja širom svijeta, ona i dalje uzima veliki danak te je skoro u potpunosti smrtonosna bolest.
Psi su glavni izvor infekcije kod te bolesti i odgovorni su za veliku većinu smrtnih slučajeva svake godine. Eliminacija bjesnoće je moguća kroz program cijepljenja pasa te prevenciju ugriza. Svake godine više od 15 milijuna ljudi diljem svijeta pristupi cijepljenju protiv bjesnoće, tj. primi postekspozicijsku antirabičnu profilaksu (PEP), koja je i jedini način da se ta bolest spriječi i ne razvije. Tim se načinom sprječavaju stotine tisuća mogućih smrtnih slučajeva kod ljudi na godišnjoj razini.
I dalje je potrebno provoditi postupke i preporuke Svjetske zdravstvene organizacije prilikom svake vrste ozljede nanesene od psa, mačke te neke druge domaće ili divlje životinje tako da zadnji hrvatski zabilježeni slučaj humane bjesnoće i ostane u davnoj 1964. godini.
