U inat roditeljima koji smatraju da bi njihova djeca trebala provoditi više vremena učeći, a manje igrajući videoigrice, jedna studija pokazuje da igranje akcijskih videoigrica zapravo razvija sposobnost čitanja kod djece s disleksijom. 12 sati igranja videoigrica pokazalo se korisnijim nego godina dana uobičajenih vježbi čitanja.
Rezultati ove studije objavljene u časopisu Current Biology nadovezuju se na ranija istraživanja istog tima koja su povezala disleksiju s ranim poteškoćama u održavanju vizualne pozornosti i slabijim jezičnim vještinama.
“Akcijske videoigre razvijaju mnoge aspekte vizualne pažnje, prvenstveno izdvajanje informacija iz okoline”, rekao je Andrea Facoetti sa Sveučilišta u Paduau i znanstvenog instituta Medea of Bosisio Parini u Italiji. “Djeca s disleksijom naučila su se učinkovitije orijentirati i fokusirati kako bi brže izvukli važne informacije iz napisanih riječi.”
“Zaključak ovog istraživanja podupire i tvrdnju kako je nedostatak vizualne pozornosti zapravo temelj disleksije, tj. stanja koje jednom od desetoro djece čitanje čini vrlo teškim”, dodao je Facoetti te naglasio kako zasad ne postoji odobreno liječenje disleksije terapijom koja uključuje videoigre.
Njegov tim sastavljen od Sandra Franceschinija, Simona Gorija, Milene Ruffino, Simona Viole i Massima Moltenija testirali su čitanje, fonološke vještine i vještine zadržavanja pozornosti na dvije skupine djece s disleksijom prije i poslije igranja akcijskih i ostalih videoigara u vremenu od 80 minuta. Pokazalo se kako su djeca koja su igrala akcijske videoigre čitala brže bez gubitka točnosti, a postizala su i bolje rezultate na drugim testovima zadržavanja pozornosti.
“Zaključci ovog istraživanja vrlo su važni za razumijevanje mozga i njegovih mehanizama odgovornih za disleksiju, no to ne znači da možemo preporučiti igranje videoigara bez nadzora roditelja”, rekao je Facoetti.
Ova studija otvorila je prostor za nove vrste liječenja disleksije bazirane na znanstvenim rezultatima koji mogu ublažiti simptome ili čak spriječiti disleksiju kada bi se koristile kod djece koja imaju povećan rizik od bolesti prije nego što nauče čitati.
Izvor: Cell Press
