1700 godina staro rimsko staklo inspiracija je istraživača Sveučilišta u Adelaideu u njihovoj potrazi za novim načinima iskorištavanja nanočestica i njihovo međudjelovanje sa staklom.
Istraživači sa sveučilišnog Instituta za fotoniku i napredna opažanja (IPAS) istražuju načine kako najbolje ugraditi nanočestice u staklo.
„Nanočestice i nanokristali su u fokusu istraživanja diljem svijeta zbog njihovih jedinstvenih svojstava koji imaju potencijal donijeti velike napretke u područja medicine, optike i elektronike“, kaže Heike Ebendorff-Heidepriem, izvanredni profesor i viši istraživač na sveučilišnoj školi za kemiju i fiziku. „Proces uspješne ugradnje nanočestica u staklo će otvoriti put uporabama kao što su niskoenergetski izvori svijetla, učinkovitije solarne ćelije i napredni senzori koji mogu prodrijeti unutar mozga živog čovjeka“, nadodaje.
Likurgov pehar, pehar iz četvrtog stoljeća koji se trenutno nalazi u Britanskom muzeju u Londonu, napravljen je od stakla koje mijenja boju od crvene do zelene ovisno o tome da li svijetlo prolazi kroz pehar ili se reflektira od njega. Za ovo svojstvo zaslužne su zlatne i srebrne nanočestice ugrađene u staklo pehara.
„Likurgov pehar je prekrasan artefakt kod kojeg je svojstvo nanočestica, sasvim slučajno, iskorišteno u dekorativne svrhe“, kaže profesor Ebendorff-Heidepriem. „Mi želimo koristiti iste principe kako bismo mogli iskoristiti nanočestice za razne nove napredne tehnologije.“
Nanočestice se moraju držati u nekoj vrsti otopine. „Staklo je zamrznuta tekućina“, kaže Ebendorff-Heidepriem. „Ugradnjom nanočestica u staklo one su učvršćene u kalup kojeg mi sada možemo iskoristiti.“
Profesor Ebendorff-Heidepriem vodi trogodišnji istraživački projekt kako bi istražio najbolje načine za ugradnju nanočestica u staklo i otkrio kako se to mijenja s promjenom temperature i vrste stakla te, na kraju, kako se te nanočestice mogu kontrolirati i mijenjati.
„Došli smo do otkrića čistom slučajnošću. Slučajno smo našli pravi tip stakla i prave uvjete za ugradnju nanodijamanata u staklo, stvarajući pritom jedan fotonski izvor u obliku vlakna“, kaže Ebendorff-Heidepriem. „Sada moramo pronaći prave uvjete za druge nanočestice i druga stakla.“
Izvor: The University of Adelaide
