Connect with us

Znanost

Kemija

Antičko staklo koje inspirira znanost

1700 godina staro rimsko staklo inspiracija je istraživača Sveučilišta u Adelaideu u njihovoj potrazi za novim načinima iskorištavanja nanočestica i njihovo međudjelovanje sa staklom.

anticko-staklo

(Image: British Museum)

Istraživači sa sveučilišnog Instituta za fotoniku i napredna opažanja (IPAS) istražuju načine kako najbolje ugraditi nanočestice u staklo.

„Nanočestice i nanokristali su u fokusu istraživanja diljem svijeta zbog njihovih jedinstvenih svojstava koji imaju potencijal donijeti velike napretke u područja medicine, optike i elektronike“, kaže Heike Ebendorff-Heidepriem, izvanredni profesor i viši istraživač na sveučilišnoj školi za kemiju i fiziku. „Proces uspješne ugradnje nanočestica u staklo će otvoriti put uporabama kao što su niskoenergetski izvori svijetla, učinkovitije solarne ćelije i napredni senzori koji mogu prodrijeti unutar mozga živog čovjeka“, nadodaje.



Likurgov pehar, pehar iz četvrtog stoljeća koji se trenutno nalazi u Britanskom muzeju u Londonu, napravljen je od stakla koje mijenja boju od crvene do zelene ovisno o tome da li svijetlo prolazi kroz pehar ili se reflektira od njega. Za ovo svojstvo zaslužne su zlatne i srebrne nanočestice ugrađene u staklo pehara.

„Likurgov pehar je prekrasan artefakt kod kojeg je svojstvo nanočestica, sasvim slučajno, iskorišteno u dekorativne svrhe“, kaže profesor Ebendorff-Heidepriem. „Mi želimo koristiti iste principe kako bismo mogli iskoristiti nanočestice za razne nove napredne tehnologije.“

Nanočestice se moraju držati u nekoj vrsti otopine. „Staklo je zamrznuta tekućina“, kaže Ebendorff-Heidepriem. „Ugradnjom nanočestica u staklo one su učvršćene u kalup kojeg mi sada možemo iskoristiti.“

Profesor Ebendorff-Heidepriem vodi trogodišnji istraživački projekt kako bi istražio najbolje načine za ugradnju nanočestica u staklo i otkrio kako se to mijenja s promjenom temperature i vrste stakla te, na kraju, kako se te nanočestice mogu kontrolirati i mijenjati.

„Došli smo do otkrića čistom slučajnošću. Slučajno smo našli pravi tip stakla i prave uvjete za ugradnju nanodijamanata u staklo, stvarajući pritom jedan fotonski izvor u obliku vlakna“, kaže Ebendorff-Heidepriem. „Sada moramo pronaći prave uvjete za druge nanočestice i druga stakla.“

Izvor: The University of Adelaide

10 komentara

10 Comments

  1. Ivica Ivesic

    prosinac 1, 2013 kod 4:57 pm

    nevjerovatno ,ovi prije 1700 godina dosli slucajno do ovoga stakla a nisu znali proces,ovi danas znaju proces i da su ovi prije dosli slucajno do njega,ali ga neznaju napraviti. ma ovi danas znaju sve,oni ranije neznaju nista.oni ranije gradili a nisu imali nulu,ovi danas imaju nulu ali neznaju kako su ovi gradili. svo znanje i inteligencija su danas,ranije je sve bilo slucajno.heh.

    • Jasmin Mehičić

      prosinac 1, 2013 kod 5:56 pm

      (y) UKRATKO: DANAS SVE ZNAJU PRIČATI A NIŠTA NAPRAVITI, ONI STARI “NIŠTA NISU ZNALI” PRIČATI A SVE SU PRAVILI!

    • Vera Soldo Lakatos

      prosinac 2, 2013 kod 12:13 am

      Ja slušam glazbu 19-godišnjeg Franje Krežme iz 19. st i čvrsto vjerujem da tako nešto ne bi znao napisati ni 91-godišnjak današnjeg vremena, a tako je malo prošlo.

    • Dino Alberini

      prosinac 2, 2013 kod 12:22 pm

      Ajde prvo saznajte nešto o ovom danas da bi pljuvali. Kažete da je prije bilo bolje? A zašto je onda životni vijek bio 30 godina? Kažete da ne znamo kako su gradili? Vi možda ne, ali postoje profesionalci arheolozi koji vrlo dobro znaju što se i kako gradilo. 19 Godišnji Krežma je doista vrijedan pažnje, isto kao i 19 godišnji Bach ili 19 godišnji Mozart. I 19 godišnji Klaus Schultze je genije šezdesetih, svako vrijeme nosi svoje, a genijalnost koja stoji iza facebooka i ove tehnologije koju koristite, daleko nadilazi sve što se u povijesti otkrilo do početka 20.st.

    • Ivica Ivesic

      prosinac 2, 2013 kod 7:40 pm

      daaaa,otkrili su da kamene glave na uskrsnjim otocima imaju i tijelo.

  2. Arheologija

    prosinac 1, 2013 kod 6:05 pm

    Bas zanimljivo kako proslost inspirira buducnost i na ovom primjeru 🙂

  3. Nikola Dragicevic

    prosinac 1, 2013 kod 11:00 pm

    Ivica Ivesic mora da je to sve bilo ‘slucajno’ . Svako danas ima pravo na misljenje, nazalost.

    • Ivica Ivesic

      prosinac 2, 2013 kod 7:43 pm

      moje postovanje za nikolu koji ipak zna sve pa i da sam ja slucajan.hvala na uputama.

  4. Jure Grgic

    prosinac 1, 2013 kod 11:50 pm

    Prica je jednostavna, plasmoni, metale čestice u staklu emitiraju i apsorbiraju različite frekvencije Tj boje

  5. Nikola Dragicevic

    prosinac 2, 2013 kod 7:44 pm

    Procitaj opet moj komentar .

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Kemija

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh