Connect with us

Znanost

Astrobiologija

Astrobiologija – Jesmo li sami u svemiru?


Astrobiologija je relativno nova, interesantna i brzo rastuća grana znanosti koja se bavi pitanjima porijekla, evolucije i distribucije života u svemiru. Jedno od najuzbudljivijih pitanja u Astrobiologiji je; “Da li smo sami u svemiru?”. Odgovor je jednostavan, da ili ne. Oba odgovora pružaju nam bolji uvid u razumijevanje vlastite pozicije u svemiru.

Galaksija PIA

(Credit; NASA http://www.jpl.nasa.gov/spaceimages/images/largesize/PIA17560_hires.jpg)

Da, sami smo u svemiru

Ako je odgovor; “Da, sami smo u svemiru”, onda isto tako moramo potražiti odgovor na pitanje; “Što to nedostaje drugim planetima a da je prisutno na našem planetu Zemlji, što je dopustilo životu da se razvije na Zemlji?”. Da bismo pronašli odgovor na to pitanje moramo istražiti i provjeriti više informacija o razvoju i evoluciji živih bića na našem planetu. Ako je odgovor; “Da, sami smo”, moramo odgovoriti i na temeljna filozofska pitanja. Ako ne postoji život u ostatku svemira onda nema nikoga sa kime bismo pričali, dijelili iskustva i kulturu. Zašto smo proveli 40,000 godina gradeći civilizaciju? Da možemo biti usamljeni u većem luksuzu? Astrobiologija nas prisiljava da postavljamo filozofska pitanja koja udaraju u samu srž naše civilizacije.

Ne, nismo sami u svemiru

Ako je odgovor na pitanje; “Ne, nismo sami u svemiru”, susresti ćemo se sa još fascinantnijim pitanjima!
Kakva je priroda tog drugog oblika života na drugim planetima? Da li je to život u obliku mikroba? Život poput bakterija i ako da, kako se može usporediti sa životom na našem planetu i gdje se točno nalazi? Kako u stvari definirati što je to život, karakteristike života? Da li je to inteligenti oblik života? Ako je to inteligentni oblik života, kakva je onda priroda tog inteligentnog života? Da li možemo komunicirati i kakve su posljedice ako stvarno uspijemo komunicirati sa tim oblikom života?

Jedno od najutjecajnijih pitanja generalne populacije i pitanje koje pobuđuje ljudsku maštu, “Da li smo sami u svemiru?“.

I ako dobro razmislite, imamo se i pravo pitati to pitanje u današnjem svijetu kojem živimo. Planet na kojem mi živimo kreće se oko samo jedne zvijezde i ta jedna naša zvijezda(Sunce) sa još 200 milijardi zvijezdi čine našu galaksiju. A i naša galaksija je samo jedna od više milijardi galaksija raširene po cijelom svemiru. Budimo iskreni, mi još ne znamo koliko uopće galaksija postoji u svemiru- 100 ili vise milijardi galaksija! Ako razmislite, to je 200 milijardi zvijezda samo u našoj galaksiji, jedna od mogućih više od 100,000,000,000 galaksija preko cijelog svemira. Izgleda normalno i razumno postaviti pitanje o drugim oblicima života na nekim drugim planetima.To je jedan od razloga zašto se astrobiolozi bave interesantnim pitanjima o životu na koja još nemamo odgovor a trebali bismo imati i to veoma jasan.

Znakovi života na drugim planetima

Kako bismo tražili znakove života na drugim planetima prvo moramo naučiti i razumjeti nešto više o našem planetu Zemlji.

Planet Zemlja, pogled sa površine Mjeseca

(Credit; NASA http://science.nasa.gov/science-news/science-at-nasa)

Ovo je predivna slika uslikana od strane astronauta iz jedne od svemirskih misija Apollo sa površine Mjeseca i prikazuje Zemlju u svemiru. Popularnog naziva “The blue marble image”. Izgleda kao mirno mjesto, ali unutrašnjost otkriva cijelu povijest našeg života na Zemlji i moguću budućnost na planetu.

Uzmimo za primjer činjenicu da je naš planet kroz povijest puno puta pogođen velikim i malim svemirskim kamenjem. Asteroidi, meteori i kometi koji su na nekim dijelovima razorili površinu Zemlje i uništili razne oblike života. Na primjer, smatramo da su dinosauri izumrli od jednog takvog udara asteroida prije otprilike 65 milijuna godina.

E sad, teorija da je asteroid stvarno krivac za izumiranje dinosaura još uvijek je kontroverzna među znanstvenom populacijom ali nam daje uvid u činjenicu da moramo razumjeti vezu sa svemirskim okruženjem, kometima i asteroidima kako bismo razumjeli samu povijest nastanka života na našem planetu Zemlji.

Isto tako moramo znati kakvi asteroidi mogu doći iz svemira i ugroziti naš život i sve druge oblike života na Zemlji. Znači, da bismo saznali povijest nastanka života na planetu, moramo razumjeti kako se život i razvoj živih bića uklapa u svemirsko okruženje.

 

Sada znamo i da će se u budućnosti život na Zemlji promijeniti.

M1, Crab Nebula uslikana Hubble svemirskim teleskopom

(Credit; Wikimedia http://en.wikipedia.org/wiki/File:Crab_Nebula.jpg)

Ovo je, možemo reći, dramatična slika Crab Nebula (M1 ili Maglica Rakovica),  rezultat eksplozije jedne supernove(zvijezda) koja je uništena prije nekoliko tisuća godina.
Naše Sunce možda neće izgledati tako dramatično kada doživi svoj kraj ali za nekoliko milijardi godina naše Sunce će definitivno biti uništeno a sa njime i čitav život na našem planetu.

To se neće dogoditi tako skoro ali nam sada daje uvid u bolje razumijevanje budućnosti života na našoj planeti. Moramo proučavati našu vezu sa svemirom i svemirskim nepogodama te vezu sa povijesti nastanka života na Zemlji. I napokon, moramo se zapitati koliki je životni vijek jedne zvijezde jer samo tako ćemo znati koliko dugo možemo očekivati postojanje samog života na našem planetu Zemlji.

Drugim riječima, ako želite shvatiti više o nastanku života na našem planetu pokušajte više proučavati utjecaj i vezu sa svemirskim nepogodama (asteroidi, kometi).

Astrobiologija, potraga za biološkim znakovima u svemiru

Pogledajmo neka pitanja koja obuhvaćaju Astrobiologiju i dobit ćete uvid u teme o kojima ćemo pisati u budućnosti u ovoj kategoriji. Prva stvar koja zanima astrobiologe je nastanak i podrijetlo života na našem planetu. Kako je nastao život na našem planetu? Podrijetlo života na Zemlji? Na kojim lokacijama i pod kojim uvjetima se život razvio na Zemlji? Da li je život proces koji se ne može izbjeći ako svi prirodni uvjeti odgovaraju? Kada se taj proces dogodio, da li se život, tj. prvi oblici života razvili odmah nakon formiranja planeta Zemlje ili je to bio dugačak proces kemijske reakcije koje su potakle prve, jednostavne oblike života na razvoj?

Koji su to dokazi o nastanku prvog oblika života i njegovog spajanja u prve jednostavne, jednostanične organizme koje su se razvili na Zemlji prije nekoliko milijardi godina? Želimo znati svoj limit, želimo znati koja je to granica ekstremnih uvjeta u kojima se život i dalje može razvijati. Koji su to fizički i kemijski ekstremni uvjeti na kojima život može opstati i nastaviti se razvijati? I kako ta živa bića prežive ekstremne uvjete poput velike vrućine, dubine ili hladnoće? Kakva im je biokemija, kakva je anatomija tih organizama koji mogu živjeti u tako ekstremnim uvjetima na našem planetu? Ako uistinu pronađemo nekakav oblik života u svemiru, da li se taj oblik života razvio u istim uvjetima kao što su bili na Zemlji nekada davno i da li ćemo pronaći slične oblike života u različitom prirodnom okruženju kao što je to slučaj na Zemlji? I kada napokon proučimo oblike života u raznim ekstremnim okruženjima i shvatimo kako funkcioniraju ti oblici života u našem prirodnom okruženju na planeti Zemlji, otvara nam se mogućnost za proučavanje velikog broja planeta u svemiru. Pruža nam se mogućnost za pronalazak oblika života u tim ekstremnim uvjetima koje inače ne smatramo podobnim za istraživanje i potragu za ekstra-terestrijalnim oblikom života.

Kao što smo rekli, Astrobiologija jednim dijelom proučava povijest nastanka života na Zemlji od samog trenutka formiranja prvih, jednostavnih živih organizama. Astrobiologe zanima povezanost živih organizama, povezanost svih oblika života.

Šetajući na otvorenome možete primijetiti različite oblike života i živih organizama, svakog psa ili mačku, konja, svinju, ptice, ribe, drveće.. Nas zanima kako su sva ta živa bića povezana, kako su se stvorila na Zemlji i kako su se razvili u to što jesu? Ali, to su samo višestanična bića, ogromni kompleksni organizmi koje vidimo golim okom a znamo da je u biti cijela planeta Zemlja nastanjena bakterijama i jednostavnim, jednostaničnim organizmima koje možemo vidjeti samo uz pomoć mikroskopa. Astrobiolog želi znati kako se život razvio iz tih jednostavnih organizama iz daleke povijesti našeg planeta u kompleksne organizme koji danas obitavaju našim planetom te koje susrećemo na dnevnoj bazi. Različite prirodne katastrofe i izumiranje vrsta dosta zabrinjava Astrobiologiju kao znanost tako da se astrobiologija bavi i pitanjima poput; “Kako živa bića izumiru?”, “Kako te prirodne katastrofe, poput velikih erupcija vulkana, udara asteroida ili bilo koja nepogoda utječu na izumiranje vrste i života?”. I sa odgovorima na ta pitanja lakše i preciznije možemo tražiti druge oblike života kroz cijeli svemir.

Nema sumnje da je najinteresantnije pitanje cijeloj javnosti i jedno sa kojime se svi astrobiolozi često susreću; “Da li postoji oblik života negdje drugdje u svemiru?”. Da li smo mi jedinstveni pokus u biološkoj evoluciji ili je isti proces ponovljen na nekim drugim lokacijama u svemiru? I ako ga ima, kako izgleda taj oblik života? Da li su to mikrobi, jednostanični organizmi ili postoji inteligentni oblik života? I ako ne postoji život nigdje drugdje u svemiru, zašto ne postoji? Što to nedostaje u cijelom svemiru a da je prisutno na planeti Zemlji i pridonijelo je razvoju i održavanju života različitih organizama?

“Da li postoje drugi oblici inteligentnog života?”

Ako uistinu postoje drugi oblici života u svemiru, da li su svi inteligentni i da li će se možda razviti u inteligentne organizme u budućnosti? Astrobiologija se pita; “Kad se život razvije na planetu, da li je inteligencija neizbježna te da li će se svi oblici života razviti u inteligentna bića?”. Da li možemo komunicirati sa drugim oblicima života u svemiru i ako postignemo kontakt sa inteligentnim oblikom života, kakve posljedice će taj kontakt imati na društvo i civilizaciju? Kakve posljedice će imati na znanost, religiju i društveni status? U narednim člancima ćemo vam dati odgovore na veliku većinu ovih pitanja. Astrobiologija, kao grana znanosti, se brzo razvija i uskoro ćemo imati odgovore na sva pitanja koje nas zanimaju o pronalasku živih bića u svemiru.

Veliki niz radio teleskopa za istraživanje svemira

(Credit; VLA,NRAO http://apod.nasa.gov/apod/ap020528.html)

Znanost napreduje svakim danom sve više i više. Svaki dan izrađuju se novi alati koji nam pomažu u daljnjem istraživanju svemira i same budućnosti naše planete Zemlje. Astrobiologija istražuje i ispituje budućnost našeg opstanka na planetu i mogućnost širenja naše civilizacije.

U budućnosti ćemo putovati svemirom i čak napraviti nastambe na Mjesecu ili čak na Marsu. Astrobiologiju zanima kako će se naša civilizacija uklopiti u svemirsko okruženje i kako nam izgleda budućnost života. Da li je to neizbježno za civilizaciju da se širi, istražuje i nastanjuje po cijeloj galaksiji ili svemiru? I ako napravimo taj korak i odlučimo napustiti zemlju, nastaniti se na nekom drugom planetu, kako ćemo to izvesti? Kao napraviti samoodržive nastambe pogodne za život? Ako stvarno kao civilizacija odlučimo napustiti Zemlju i nastaniti se negdje drugdje, uložiti novac i ljudsku snagu u taj proces, kako ćemo pomoći očuvanju naše Zemlje u tom procesu? Kako će se čovječanstvo prilagoditi na svemirska putovanja i kako ćemo se mi sami u budućnosti razviti? Kako će naša civilizacija ostati ujedinjena ako se nastanimo na drugim planetima i kakve nam posljedice prijete? Ovo su samo neka od pitanja koja nas kao astrobiologe zanimaju i na koje ćemo u budućnosti moći dati odgovore.

Čitati ćete o povijesti života našeg planeta, od kuda potječe život tj. sva živa bića, kako su se razvila. Naučiti kako istražiti i pronaći žive organizme na drugima planetima i kako koristiti znanje koje imamo danas, na nekim budućim misijama na Mars ili neke druge planete u svemiru, da bismo pronašli znakove života. Sagledati ćemo kakav utjecaj astrobiologija ima na samo društvo, civilizaciju, i kako čovječanstvo gleda, shvaća i prihvaća svemir oko sebe.

Razjasniti ćemo i neke stvari između znanosti i senzacionalnosti.

Moje prvo upoznavanje sa astrobiologijom kao znanosti i imenima znanstvenika koji se bave astrobiologijom(op,a. Charles S Cockell, University of Edinburgh; Keith Cowing itd.) bilo je u članku koji je bio ništa drugo nego medijska senzacija, puna priče i nagađanja da se ova grana znanosti bavi seciranjem aliena, povezanost sa NLO-ima, otmicama i ostalim široj populaciji poznatih, neobjašnjenih takozvanih svemirskih fenomena. Čitajući više o temi shvatio sam da je astrobiologija zapravo jako duboka i precizna grana znanosti, puno više od senzacionalizma kakvim astrobiologiju predstavlja većina današnjih medija. Naravno, razumijevanje svih tih fenomena ali i kako se mi sami uklapamo u tu cijelu priču i kako je uopće došlo do nje je cilj i želja svakog astrobiologa. Kada želimo pričati o drugim vrstama života u svemiru i samoj mogućnosti postojanja drugih inteligentnih bića te postavljati znanstvena pitanja i rješavati zagonetke, onda nam astrobiologija služi kao odlično “prijevozno sredstvo” za raspravu o tim stvarima. Astrobiologija obuhvaća veliki dio istraživanja svih živih bića, razvoja, evolucije, utjecaja prirodnih i svemirskih katastrofa.

Astrobiologija pokriva mnoga područja znanosti i bavi se različitim znanstvenim temama. Od fizike do kemije, biologije pa čak i filozofije i sociologije ako uzmemo na razmatranje utjecaj istraživanja, rezultata i otkrića koje ćemo dobiti astrobiologijom. Od samog imena Astrobiologija možete shvatiti o čemu se radi, istraživanje života, biologije u svemirskom okruženju. Astrobiologija nam pruža bolji uvid i razumijevanje odakle je život potekao, kako se razvio i razmnožio preko cijelog svemira.

Tražili ste na googlu:

jesmo li sami u svemiru, pstoji li zivot u svemiru, znanosti koje se bave svemirom

Putovanje kroz vrijeme je za hipstere, putovanje bez vremena je špica!

36 komentara

36 Comments

  1. Tamara Siketa

    prosinac 10, 2013 kod 12:51 pm

    Marsovci su plavi,ne zeleni.

  2. Andrija Deletic

    prosinac 10, 2013 kod 12:51 pm

    Najjace bi bilo da jesmo 🙂

  3. Thomas Jefferson-pop

    prosinac 10, 2013 kod 12:53 pm

    ima ih na kaptolu i saboru par izvanzemaljaca

  4. Mirna Kovačević

    prosinac 10, 2013 kod 12:54 pm

    to bi bilo odlicno 😀 odma potpisujem 😛

  5. Di Broz

    prosinac 10, 2013 kod 12:54 pm

    Ne vjerujem da smo sami…

  6. Asmira Basic

    prosinac 10, 2013 kod 12:56 pm

    There might be another life out there that scientist are still trying to discover.

  7. Mladen Prika Pogorilić

    prosinac 10, 2013 kod 12:57 pm

    SMRANADER I VIDOSEVIC SU ALIENI

  8. Stipica Ramljak Servis Računara

    prosinac 10, 2013 kod 12:58 pm

    naravno da nismo, mi smo mravi u svemiru

  9. Peppy Peps

    prosinac 10, 2013 kod 1:00 pm

    I want to believe… 🙂

  10. Marko Maximilian Pavic

    prosinac 10, 2013 kod 1:02 pm

    mislim da to nije znanost

  11. Azra Mostarlic

    prosinac 10, 2013 kod 1:03 pm

    I admit it, I’m a carbon chauvinist B|

  12. Šparack Ogama

    prosinac 10, 2013 kod 1:03 pm

    eno niki dan u BIG BANG THEORY našli život na marsu….

  13. Lena McCrmaric

    prosinac 10, 2013 kod 1:11 pm

    Zvuci zanimljivo

  14. Majmun Ćita

    prosinac 10, 2013 kod 1:15 pm

    Može biti da smo jako rijetki,ali da smo sami ne vjerujem..Kladim se da ćemo već u ovom stoljeću odg.na to pitanje! Možda život/fosil na Marsu ili Europi,a možda čak i SETI i radio signal..E to bi bilo otkriće 🙂

  15. Denis Perković

    prosinac 10, 2013 kod 1:19 pm

    u tom prostranstvu pa da smo sami ,to bi bilo stupid…..

  16. Mirjana Mirjana

    prosinac 10, 2013 kod 1:23 pm

    ne.. po čemu bi mi to trebali biti posebni ???

  17. Amelija Li

    prosinac 10, 2013 kod 1:28 pm

    pa ne…?

  18. Kristian Gustin

    prosinac 10, 2013 kod 1:37 pm

    Pojma neam

  19. Ivan Radić

    prosinac 10, 2013 kod 1:44 pm

    Još ne poznajemo dovoljno dobro proces kojim nastaje život da bi mogli sa sigurnošću tvrditi da nismo sami. Moguće je npr. da je šansa za nastanak života tokom jedne godine u čitavom svemiru 1:10 000 000 000. U tom slučaju vjerojatnost da smo sami nebi bila toliko nevjerojatna.

  20. izuzetno lijepa grana. da smo sami u svemiru, pomalo je smiješno pitanje. Svaka bakterija i sl je biološko biće. A njih znamo da ima. Ali palac gore za astrobiologiju, lijep razvoj joj želim 🙂

  21. Nikola Todorovic

    prosinac 10, 2013 kod 1:57 pm

    Na to pitanje ljudi nece nikad znati odgovor.Nije nam dato,,

  22. Zac Amer

    prosinac 10, 2013 kod 2:09 pm

    U BESKRAJNOM Svemiru, postoji BESKRAJNE mogućnosti, da NISMO SAMI u Svemiru! Tko su nam ‘susjedi’ inteligentni, neioteligentni? I za to postoje BESKRAJNE mogućnosti, baš kao što je i Svemir BESKRAJAN!! A što se tiče; kako su izumrli dinosaurusi, hmm!? Kao prvo, meni nikako ne ‘drži vodu’, teorija kako su dinosaurusi živjeli u planinskim masivima među stjenama, (kako ih obično prikazuju u filmovima)! Od čega su živjeli? šta su jeli? kamenje? stijenje? Pa te grdosije su mogli doseći te veličine, samo ako su se hranili biljnom hranom! A, gdije raste biljna hrana u izobilju? Na stijenama ili ‘plitkim’ močvarama? Pa u ‘plitkim’ močvarama! Kako je onda površina Zemlje izgledala davno prije? Pa izgledala je ‘ravna’ kora sa ‘plitkom’ vodom i obiljem biljnog pokrovo! Kako su onda izumrli dinosaurusi? Po kora Zemlje se postepeno kroz milijarde godina, polako počela mjenjati uslijed erupcije vulkana, potresa, počele su se formirati tektonske ploče, koje su se sve više sudarale, formirajuči planine i uvale golemih razmjera, voda se uljevati u goleme uvale, te tako tokom milijardu godina isušila goleme močvare, biljni pokrov se počeo smanjivati, za dinosauruse je bilo sve manje hrane, dok konačno nisu izumrli, a u preostalim močvaricama je tu i tamo preostao pokoji krokodil, aligator, nilski konj, a golemi kitovi su vjerovatno potomci nekih dinosaurusa koji su zbog velikih dubina i nedostatka biljne hrane promjenili način života i, način ishrane… I ČIČA MIĆA, GODTOVA JE PRIČA !!!! Pa se ti misli jack! ; ))

  23. David Karačić

    prosinac 10, 2013 kod 2:53 pm

    Glupost

  24. Marko Susak

    prosinac 10, 2013 kod 3:36 pm

    Glupo pitanje normalno da nismo

  25. Marika Bačić

    prosinac 10, 2013 kod 3:45 pm

    MISLIM DA NISMO.SVAŠTA NAM SE DOGAĐA I SIGURNO;KRIVI SU VANZEMALJCI!

  26. Josip Žaper

    prosinac 10, 2013 kod 4:03 pm

    Ksenobiologija i astrobiologija bih trebale biti znanstvene discipline. Ksenobiologija proučava životne sisteme u drugom Svemiru(entropije, anergije), a astrobiologija u našem svemiru(entalpije, energije). K tome bih trebalo pridodati i kriptozologiju, koja proučava životne oblike u svim geološkim periodima Zemlje. Nadam se da smo ovladali elementarnom materijom, kako bih mogli ovakve znanosti prihvatiti, a preduvjet tome je da tako ovladamo i energetikom, što nažalost nije slučaj.

  27. Ružica Pavković

    prosinac 10, 2013 kod 7:29 pm

    Ne nismo. Čak ni ovdje “dolje”.

  28. Nikola Vrkic

    prosinac 10, 2013 kod 7:51 pm

    Nismo sami,mi smo nečiji propali eksperiment.

  29. Mirad Hadžiahmetović

    prosinac 11, 2013 kod 2:10 am

    Hemijski elementi tvore molekule i one su iste svuda u Svemiru. Nema nikakvog razloga da se na drugim planetama atomi ne spajaju u molekule kakve postoje na Zemlji. U biti život je posljedica hemijskih zakonitosti 🙂

    • I bioloških, i fizikalnih…u svakom slučaju, zanimljivo je razmatrati sve ove mogućnosti…možda se na nekim drugim planetama razvio život koji nije baziran na ugljiku nego možda na siliciju, dušiku ili nekom drugom elementu. Ili, što ako naprimjer negdje žive bića koje imaju drugačiju atmosferu, pa je moguće kako ne trebaju za disanje kisik nego metan ili neki nama nepoznati plinski spoj potpuno drugačiji od našeg zraka…a možda negdje postoje i inteligentna anaerobna bića koja uopće ne moraju disati. Ista stvar može se reći i za njihov način razmnožavanja…možda na nekim planetama žive inteligentni dvospolci, koji se razmnožavaju međuoplodnjom ili samooplodnjom…ali isto tako, postoji mogućnost i bespolnih inteligentnih bića koja bi se razmnožavala diobom ili pupanjem, sporama i tome slično. Naravno, vjerojatnije je da se razmnožavaju spolno, kao i mi, s podjeljenim spolovima, ali što ako oni imaju tri ili čak više spolova? Mogućnosti i kombinacije raznih egzotičnih organizama su stvarno bezbrojne 😉

  30. Pejo Lovrinović

    prosinac 11, 2013 kod 3:10 am

    A to ti je kao analogna i digitalna tv.
    Možemo šetati jedni kroz druge a da
    nemamo baš nikakvu spoznaju da smo
    i jedni i drugi tu .

  31. Josip Žuškin-Neno

    prosinac 11, 2013 kod 6:52 am

    Stipica, preveliko. tek bakterije. i to loše. prema našem ponašanju…(uvjetovanom)

  32. Mila Firić Skejić

    prosinac 11, 2013 kod 9:01 am

    nismo ni zemlju proučili,,,ni sami sebe a mi bi svemir dirali..i to bi zagadili svojim islima..zato je toliko daleko…BOLJE!

  33. Manuel Huzanić

    prosinac 11, 2013 kod 12:07 pm

    Svemir je “crna rupa” bez dna u kojoj nema života osim nas .. Mali zeleni .?? Glupost ..

  34. Don Alka

    prosinac 11, 2013 kod 12:40 pm

    Puno ljudi nevjeruje u zivot u svemiru! ali u isto vrijeme nevjere zaboravljaju da i oni zive u svemiru!

  35. Hajrudin Oruč

    prosinac 11, 2013 kod 5:30 pm

    I da smo sami. čemu panika. Imamo mi dovoljno problema i na ovoj planetii bez da se iscrpljujemo na traženje odgovora koje samo zna tvorac svega ovog u nama i oko nas. meni sve ovo liči na onu ;daj da se samo nečim bavimo kako bi smo lakše podnijeli stvarnost.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Astrobiologija

Popularno

Advertisement
Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh