Upravo to je prijedlog kemičarke Anne-Lene Kjøniksen i njezinih kolega, koji su uspjeli napraviti cement od uree – glavne komponente urina pomiješane s imitacijom mjesečevog tla.
Kad dođe vrijeme da ljudi provode duži vremenski period na Mjesecu ili drugim planetima, sa sobom će moći ponijeti samo osnovne potrepštine jer je transport materijala sa Zemlje vrlo skup. Američka svemirska agencija NASA procijenila je da transport svakih 500 grama tereta košta oko 10 000 dolara, piše Science News.
Upravo zato je ključno oslanjati se na “lokalne resurse” kako bi se troškovi smanjili. Istraživači tvrde da se lunarno tlo može koristiti za pravljenje betona ili cementa ali to zahtijeva puno vode koje na Mjesecu nema, a teško ju je transportirati sa Zemlje u svemir.
Dodavanjem superplastifikatora u cementnu mješavinu smanjuje se količina potrebne vode. To sprječava raspadanje smjese koja ostaje dovoljno fleksibilna za korištenje u 3D printeru. Međutim, većina superplastifikatora su zapravo organski spojevi kojih također ima malo na Mjesecu, ali Kjøniksen se dosjetila rješenja.
“Razmišljala sam što imamo na Mjesecu kad pošaljemo ljude. Shvatila sam da bi se ljudski otpad mogao upotrijebiti za nešto korisno”, rekla je Kjøniksen.
Ona je prethodno koristila ureu za pravljenje manje viskoznih plastičnih mješavina. Urea razbija vodikove veze između molekula, smanjuje trenje i omogućuje molekulama da prolaze jedna pored druge znatno lakše. Iako nikad nije čula da ureu neko koristi za cement, ipak je to odlučila pokušati.
Prah od silicijevog dioksida i aluminij-oksida nalazi se u lunarnoj prašini, a upravo je taj prah glavni sastojak cementa o kojem Kjøniksen govori. Njegov kemijski sastav sličan je letećem pepelu koji je glavna komponenta uobičajenih cementnih mješavina na Zemlji, ali s većim zrncima. Tim istraživača je prah pomiješao s ureom dobivenom od kemijske tvrtke, odnosno ureom koja nije destilirana iz pravog urina, s ponešto vode kako bi se formirao cement. U usporedbi s druga dva superplastifikatora koja se koriste u građevinarstvu na Zemlji, urea odlično funkcionira.
Smjesa zadržava oblik pod laganom težinom te može izdržati promjene temperature. Izvlačenje cementa kroz cijev i postavljanje nekoliko slojeva jedan na drugi pomoću 3D printera rezultiralo je izgradnjom malog stabilnog zida.
Kemičarka Kjøniksen planira testirati cement na ekstremnijim temperaturama, kao i u vakuumskim komorama kako bi se što bolje simulirali uvjeti na Mjesecu. Sljedeći korak je izgradnja zida realističnije veličine, a namjera joj je istražiti hoće li astronauti morati pročišćavati urin ili će ga moći “direktno” koristiti za pravljenje cementa.
