Čak i prije nego nauče govoriti, djeca mogu prihvatiti informacije o brojevima, veličini i vremenu na složenije načine nego što se to ranije shvaćalo, navodi studija koju je vodila psihologinja Stella Lourenco s Emory University.
“Pokazali smo da su devetomjesečne bebe u stanju razlikovati odnose `više od` ili `manje od` ako se radi o brojevima, veličini i trajanju. Zaista je izuzetno da bebe trebaju iskustvo samo s jednim od tih kvantitativnih pojmova da bi odredile kako bi ostale veličine trebale izgledati”, kaže Lourenco. Lourenco je tijekom studije surađivala s neuroznanstvenikom Matthew Longom s University College, London. Rezultati ove studije bit će objavljeni u sljedećem broju časopisa Psychological Science. U svom najpoznatijem djelu “Načela psihologije”, objavljenom 1890., William James iznosi da bebe svijet oko sebe doživljavaju kao “veliku šarenu zbrku punu zvukova.” Rezultati brojnih istraživanja provedenih u godinama koje su slijedile govore potpuno suprotno.
“Naši rezultati pokazuju da bebe na temelju informacija o količini organiziraju svoje doživljavanje svijeta već u prvim mjesecima života”, kaže Lourenco. “Izgleda da se količina rabi kao alat pri stvaranju predviđanja.” Lourenco se usmjerila na razvoj prostorne percepcije i njezin odnos s drugim kognitivnim dimenzijama, kao što su obrada brojeva i percepcija vremena. Prethodna istraživanja su pokazala duboku povezanost različitih kognitivnih domena na neuronskoj razini. Testovi pokazuju da na primjer odrasli povezuju manje brojeve s lijevom stranom prostora i veće brojeve s desnom stranom. “To je kao da nešto izvan nas vlada našim glavama”, kaže Lourenco o uočenom fenomenu. Ostali testovi pokazuju da odrasli, kada ih se zatraži da brzo odaberu veći od dva broja, imaju teškoća ako je veći broj prikazan manjim znamenkama od manjeg broja. Lourenco je željela istražiti prikuplja li naš mozak jednostavno statističke pravilnosti kroz ponavljano iskustvo i povezanost s jezikom ili je pak opći sustav veličina prisutan već rano u životu.
Tijekom ispitivanja devetomjesečnim bebama su pokazivane skupine objekata na zaslonu računala. “Bebe zanima sve novo”, objašnjava Lourenco, “i mi mjerenjem duljine njihovog pozornog gledanja možemo shvatili kako one obrađuju informacije.” Kada su djeci prikazane slike većih objekata koji su bili crne boje sa prugicama i manje objekte koji su bili bijeli s točkicama, bebe su očekivale iste uzorke (veće crno s prugicama – manje bijelo s točkicama) i u usporedbama brojeva i trajanja. Na primjer, ako je bio prikazan veliki broj bijelih objekata s točkicama, beba će sliku promatrati dulje, nego ako je prikazan veliki broj crnih predmeta s prugama.
“Kad djeca svoju pozornost na prikazu zadrže duže, to sugerira njihovo iznenađenje narušavanjem očekivanog uzorka”, kaže Lourenco. “Izgleda da bebe očekuju da se različite dimenzije koje su im prikazane nalaze u određenom odnosu. Dobiveni rezultati upućuju da se ljudi možda rađaju s općim sustavom veličina ili se on uspostavlja u vrlo ranoj dobi”, kaže Lourenco. “Iznenađenje predstavlja nalaz kako informaciju o količini koristimo kako bi svijet učinili razumljivim.” Lourenco je nedavno dobila financijsku potporu u iznosu od 300 000 dolara iz Fonda John Merck, koji je namijenjen mladim istraživačima koji se bave problemima spoznaje ili biološkom znanošću koja proučava poteškoće u razvoju. Lourenco se planira u nastavku svog rada posvetiti izučavanju načina kvantitativne obrade informacija u ranoj dobi, kako u uobičajenim tako i u atipičnim situacijama.
Njezin cilj je istražiti jedan od poremećaja učenja poznat kao diskalkulija. On je definiran kao skup specifičnih teškoća u učenju matematike/aritmetike i u obavljanju matematičkih/aritmetičkih zadataka, pa ga smatramo analognim disleksiji. “Disleksija je privukla puno pažnje u nekoliko posljednjih desetljeća”, kaže Lourenco. “Kako se naš svijet sve više okreće tehnici i tehnologijama, a studenti u Sjedinjenim Državama zaostaju za drugim zemaljama u matematici, potrebno je posvetiti više pozornosti zaključivanju o brojevima, prostoru i vremenu. Željela bih istražiti uzroke diskalkulije i time dobiti osnovu za uklanjanje poremećaja kod djece koja imaju poteškoće u kvantitativnom rasuđivanju.”
Izvor: Emory University
