Uzorci dubokih sedimenata izvađeni s dna Beringovog mora upućuju na to da je regija bila bez leda tijekom čitave godine te da je biološka produktivnost bila visoka tijekom posljednjeg velikog toplog razdoblja u klimatskoj povijesti Zemlje.
C
Christina Ravelo, profesorica oceanskih znanosti na Sveučilištu California, Santa Cruz, predstavila je nova otkrića u govoru održanom 13. prosinca na jesenskom susretu Američke geofizičke zajednice (AGU) u San Franciscu. Ravelo i njezin suradnik Kozo Takahasni sa Sveučilišta Kyushu u Japanu vodili su ekspediciju u trajanju od devet tjedana u sklopu Integiranog programa za bušenje oceana (IODP) u Beringovo more prošlog ljeta ploveći na istraživačkoj brodici JOIDES Resolution. Istraživači su bušili 700 metara kroz stijenu i mulj kako bi izvadili sedimente taložene tijekom toplog pliocenskog razdoblja, prije 3.5 do 4.5 milijuna godina.
“Dokaz iz toplog pliocenskog razdoblja važan je za studije trenutne klimatske promjene jer je to bio posljednji put u povijesti Zemlje da su globalne temperature bile više nego danas,” kaže Ravelo. Razine ugljičnog dioksida u toplom pliocenskom razdoblju također su bile usporedive s današnjima, i prosječne temperature bile su nekoliko stupnjeva više, kaže ona. Klimatolozi su također zainteresirano za ono što nam to razdoblje može reći u učincima globalnog zatopljenja, posebno u polarnim regijama. Trenutna promatranja pokazuju brže zatopljenje u Arktiku u usporedbi s ostalim mjestima na Zemlji te u usporedbi s onim što se očekivalo na temelju globalnih klimatskih modela. Ravelo i njezina skupina pronašli su dokaze pojačanog zagrijavanja na polovima tijekom toplog pliocenskog razdoblja. Analize uzoraka sedimenata pokazuju da su prosječne temperature površine mora u Beringovom moru bile barem 5 stupnjeva Celzija više nego danas, dok su prosječne globalne temperature bile barem tri stupnja toplije nego danas.
Uzorci iz ekspedicije pokazali su dokaze dosljedno visoke biološke produktivnosti u Beringovom moru kroz posljednjih pet milijuna godina. Sedimenti sadrže fosile planktona, kao što su diatomi, koji sugeriraju snažnu ekologiju organizama koja se održala od početka toplog pliocenskog razdoblja do danas. Osim toga, uzorci iz toplog pliocenskog razdoblja uključuju i dubokomorske organizme koji traže uvjete bogatije kisikom nego što su današnji, što sugerira da je miješanje vodenih slojeva u Beringovom moru bilo veće nego što je danas, kaže Ravelo.
“Obično smatramo da je ocean uslojeniji tijekom toplih razdoblja, s manje vertikalnih pokreta u stupu vode” kaže ona. “Ako se ocean više miješao u razdoblju kad je bio topliji nego danas, onda moramo promijeniti način razmišljanja o oceanskoj cirkulaciji.” Danas Beringovo more nije zaleđeno samo tijekom ljeta, no uzorci sedimenata upućuju da je tijekom toplog pliocenskog razdoblja bilo bez leda čitavu godinu. Prema Ravelo, uzorci ne pokazuju nikakve dokaze oblutaka i ostalog materijala koji bi led donio sa kopna u more te taložio na morskom dnu nakon što se otopio. Osim toga, istraživači nisu pronašli nikakve mikroorganizme koji se obično povezuju s morskim ledom, kaže ona.
“Informacije koje smo pronašli dosta nam govore o prilikama tijekom posljednjeg razdoblja globalnog zatopljenja. To bi trebalo pomoći današnjim znanstvenicima koji pokušavaju razjasniti kako se oceanska cirkulacija i uvjeti na polovima mijenjaju zbog zagrijavanja Zemlje” kaže Ravelo.
Izvor: University of California – Santa Cruz
