Akrofobija, strah od visine, jedan je od najčešćih ljudskih strahova. Ona može biti vrlo opasna ako osoba doživi napad panike stojeći na povišenom mjestu jer, budući da u takvim trenucima nema kontrolu nad svojim mislima i pokretima, lako bi se moglo dogoditi da padne.
Ovaj se pojam često brka s vertigom – vrtoglavicom, iako kod akrofobije vrtoglavica nije nužno prisutna. Osobe koje imaju strah od visine teško se nose s mnogim svakodnevnim situacijama – život na nekom višem katu, uspinjanje stepenicama, boravak na balkonu ili čak vožnja u dizalu ostakljenih stijenki – može biti nepremostiv problem.
Akrofob, kada je suočen s boravkom na visokom mjestu, može se početi znojiti, tresti, imati srčane palpacije, vikati, ili plakati.
Najveći negativan učinak akrofobije je što ona (kao i druge fobije) ograničava život osobe, jer se osoba trudi izbjegavati sva mjesta i aktivnosti na kojima bi mogla doživjeti napad straha.
Ne znamo koji je uzrok straha od visine, ali psihijatri vjeruju kako je on posljedica evolucijski nam usađenih strahova proizišlih iz nagona za opstankom.
Do sada se akrofobija liječila kognitivno-bihevioralnom terapijom ili terapijom u kojoj se osobe postupno ili iznenada suočavaju sa svojim strahom na stvarnim lokacijama. Istraživanje provedeno 2001. pokazuje nam da i virtualna lokacija može biti jednako učinkovita.
Psiholog Frank Durgin i njegova kolegica Zhi Li, sa sveučilišta Swarthmore u Pennsylvaniji, proveli su istraživanje o tome kako ljudski vid percipira visinu. Došli su do zaključka da nam se obronci, kanjoni, brda i planine čine manje strmima ukoliko stojimo na rubu.
Zatim su svoje studente poveli na teren i opažanja studenata potvrdila su njihovu tezu. Što su se nalazili bliže rubu, padine su djelovale sve manje strme, potvrdili su studenti.
Nakon toga su proveli istraživanje u virtualnom okruženju, u kojem su sudjelovali dobrovoljci.
Pozvali su ih da se popnu na nešto što je izgledalo kao brdo strmih padina koje je uronjeno u jezero. I volonteri su potvrdili njihov zaključak da se oštrina strmine vizualno smanjuje što su bliže rubu. Durgin kaže da je to zbog načina na koji gledamo i držimo glavu kad smo na visini.
Bez obzira što znamo da smo u većoj opasnosti što smo bliže ivici, naše nam oči govore drukčije. Zato, vjerujte svojim očima, stanite na rub i pobijedite strah!
