Nečisti, smrdljivi, odbojni. Na mnogo načina bismo mogli opisati žohare, ali da imaju osobnost obično nije jedan od tih načina. No, tim znanstvenika nije samo otkrio da ti jureći insekti imaju osobnosti, već su otkrili i da kad je više žohara zajedno da kreiraju neku vrstu grupne osobnosti. Grupna osobnost žohara također varira…
(Credit: Wikimedia)
„Mnoga su istraživanja dokazala osobnost kod nekih drugih beskralježnjaka. No, nitko se nije osvrnuo na američke žohare”, kaže Isaac Planas Sitjà, bihevioralni ekolog sa Sveučilišta Brussels i autor istraživanja.
Više od dva desetljeća istraživanja osobnosti bilježila su osobnosti – odnosno, trajna ponašanja poput hrabrosti, sramežljivosti, druželjubivosti ili agresivnosti – u rangu beskralježnjaka, od hobotnice preko kopnice (gazivode) do pauka. Planas-Sitju privukli su žohari ne zato što ih voli, već zato što ne žive u zajednicama s vođama i sljedbenicima – drušvenim kastama zbog kojih je teško uočiti osobnost pojedinca. „Svi su neovisni iako su društveni”, kaže Planas-Sitjà.
Kako bi potvrdili da žohari imaju osobnosti, Planas-Sitjà i kolege zalijepili su sićušne radiofrekventne identifikacijske čipove na grudne koševe 304 žohara kako bi mogli pratiti insekte nakon što ih stave u novo okruženje. Znanstvenici su podijelili životinje u 19 grupa po 16 individua (svi su mužjaci stari otprilike 4 mjeseca, zato što spol i dob životinje može utjecati na njezino ponašanje, zbog čega bi bilo teže otkriti tipove osobnosti). Tri puta tjedno tim je stavio svaku grupu u sredinu osvjetljene, plastične, okrugle arene koja je okružena električnom ogradom kako žohari ne bi pobjegli. Dva identična diska od pleksiglasa prekrivena crvenim filterima lebdila su točno nad arenom, kreirajući crvene krugove koje su žohari (koji se boje svjetla) percipirali kao skloništa. Svako sklonište bilo je dovoljno veliko da se svi žohari stisnu ispod njega.
Žohar traži sklonište od žarkog svjetla (Credit: Isaac Planas Sitjà)
Znanstvenici su više od tri sata mjerili količinu vremena koju je svaki žohar proveo unutar skloništa i koliko je svakom trebalo da se prvi skloni u njega. Kako bi vidjeli jesu li žohari postigli konsenzus o tome gdje se skupiti (indikator grupne osobnosti), bilježili su koliko je insekata bilo ispod kojeg diska na kraju eksperimenta. Analiza je pokazala da, kao i kod drugih vrsta (od pauka do lava), ovi žohari imaju sramežljive i hrabre pojedince. Sramežljivi žohari tražili su zaklon čim su ušli u arenu, dok su hrabri pojedinci više istraživali, objavljuje tim u časopisu Proceedings of the Royal Society B. Važno je da su se žohari ponašali isto u svakom testu.
Unatoč tim individualnim razlikama, na kraju svakog pokusa grupe su se ipak stisle ispod istog skloništa. „Postoji kolektivna dinamika – socijalni utjecaj – koja briše osobne razlike pojedinaca. Prema tome u grupi svatko ima slično ponašanje kao svatko drugi”, kaže Planas-Sitjà. Takva konformnost se događa čak i kada znanstvenici znaju da neki žohari nikad ne traže sklonište, dok neke neke grupe provode samo vrlo malo vremena ispod njega, što se temelji na prethodnim eksperimentima. No, mijenjaju ponašanje čim se nađu unutar grupe. „Tada svi trče u šklonište”, kaže Planas-Sitjà, koji se nada da će daljnjim pokusima otkriti zašto i kako se to događa.
Tim smatra da je „zajednički ishod (grupna osobnost) drugačiji od zbroja pojedinačnih osobnosti i da je to baš zanimljivo”. Noa Pinter-Wollman, biheviorist životinja sa Sveučilišta Kalifornija kaže da “to implicira da je cjelina veća i važnija od zesebnih dijelova”. Pauci, pčele i mravi također imaju grupnu ili kolonijalnu osobnost.
Odile Petit, etnolog s istraživačke agencije CNRS u Strasbourgu dodaje: „Način na koji pokazuju grupnu osobnost je vrlo uzbudljiv i intirgantan. Pokazuju da su pojedinci i njihove osobnosti važne čak i kod jednostavnih životinja.” Da, čak i kod žohara.
Izvor: ScienceMag
