Preseljenje je stresno iskustvo u svakoj dobi, bilo da se mijenja grad ili susjedstvo. Ova studija pokazuje da česte selidbe u djetinjstvu smanjuju osjećaj životnog zadovoljstva u odrasloj dobi, osobito među introvertiranim ili neurotičnim ljudima.
Učinak učestalog seljenja u djetinjstvu na osjećaj životnog zadovoljstva u odrasloj dobi istraživan je na uzorku od 7108 odraslih Amerikanaca koji su praćeni tijekom 10 godina. Rezultati su objavljeni u lipanjskom broju časopisa Journal of Personality and Social Psychology, u izdanju American Psychological Association.
“Poznato je da djeca koja se često sele postižu u školi slabije rezultate i imaju više problema u ponašanju”, rekao je voditelj studije, Shigehiro Oishi, doktor znanosti, sa University of Virginia. “No, da li često seljenje u ranoj dobi dugoročno utječe na život u odrasloj dobi dosad nije istraživano.” Ispitivanje je provedeno na nacionalno-reprezentativnom slučajnom uzorku s ispitanicima u rasponu dobi od 20 do 75 godina. Istraživano je anketiranjem i to u 1994. i 1995., te ponovo 10 godina kasnije. Pitanja sudionicima su se odnosila na učestalost preseljenja u dječjoj dobi, osjećaj zadovoljstva vlastitim životom, tip osobnosti i društvene veze.
Anketa je pokazalo da su ljudi koji su se često selili u djetinjstvu češće izražavali svoje nezadovoljstvo životom u času provođenja ankete. Pri obradi podataka ispitanici su grupirani po dobi, spolu i stupnju obrazovanja. Istraživanje je također pokazalo da oni koji su se često selili kao djeca imaju manje kvalitetne društvene veze u odrasloj dobi. Učinci učestalog preseljenja se razlikuju kod različitih tipova osobnosti poput ekstrovertiranih osoba, onih otvorenih iskustvima, ugodnih, savjesnih i neurotičnih. Među introvertiranim osobama više seljenja će dovesti do manje zadovoljstva u odrasloj dobi. Kod ekstrovertiranih osoba često preseljenje ne donosi loše posljedice. “Često seljenje prekida održavanje bliskih odnosa”, objasnio je Oishi. “To nije ozbiljan problem za ljude koji brzo i jednostavno pronalaze nove prijatelje, ali je problem za one koji teško stvaraju prijateljstva.”
Rezultati studije su pokazali da često seljenje u dječjoj dobi kod neurotičnih ljudi smanjuje životno zadovoljstvo. Za potrebe studije, neurotičnost je definirana kao ćudljivo, nervozno i razdražljivo ponašanje. Međutim, ni broj ni kvaliteta socijalnih odnosa kod neurotičnih ljudi ne povećava njihov osjećaj zadovoljstva vlastitim životom, bez obzira na rana seljenja. Uočene pojave Oishi povezuje s općenito poznatim negativnim reagiranjem neurotičnih ljudi na stresne događaje u životu.
Praćenje stopa smrtnosti među sudionicima istraživanja otkrilo je da su ljudi koji su se često selili u dječjoj dobi češće umirali pa nisu ni doživjeli drugi dio ispitivanja. Podaci su grupirani po dobi, spolu i rasi. “Možemo samo nagađati da često seljenje povećava razinu stresa, a stres dokazano utječe na zdravlje ljudi”, rekao je Oishi. “Ipak, smatramo da samo na temelju ovih rezultata ne možemo zaključiti da često seljenje u djetinjstvu može biti dugoročno nepovoljno za zdravlje u odraslih.”
Izvor: American Psychological Association
