U suradnji s istraživačima s University of Michigan te Indiana University, istraživači Van Andel Research Institute (VARI) razvili su metodu koja bi se mogla iskoristiti u predviđanju je li cista na gušterači benigna ili predstavlja samo uvod u pojavu invazivnog karcinoma.
Brojne ciste gušterače moguće je detektirati zahvaljujući rasprostranjenoj uporabi visokih rezolucija dijagnostike abdomena. Ovaj napredak u prijevremenoj detekciji cista na gušterači, u kombinaciji s recentnim dostignućima, mogao bi rezultirati nižom stopom smrtnosti raka gušterače, koji je u prošloj godini pogodio preko 42 000 Amerikanaca, dok je udio smrtnosti, prema podacima National Cancer Institute, iznosio preko 35 000 umrlih.
“Uslijed poteškoća u otkrivanju raka gušterače u njegovom ranom stadiju, većina kancerogenih oboljenja u naprednom je stadiju u vrijeme dijagnoze te se ponovno javlja nakon odstranjivanja tumora”, ustvrdio je dr.sc. Brian Haab, viši znanstveni istraživač VARI-ja i vodeći autor studije objavljene u svibanjskom broju časopisa Annals of Surgery. “Sve nade u pronalazak dugoročnog lijeka najbolje bi bilo usmjeriti na detekciju i uklanjanje tih predkancerogenih cisti.”
“Zajedno sa svojim suradnicima dr. Haab pokušao je razriješiti razmjerno izazovan klinički problem u svezi reguliranja cističnih lezija gušterače”, rekao je dr. Peter J. Allen, FACS, liječnik i istraživač specijalist za rak gušterače, jetre i želuca u Memorial Sloan-Kettering Cancer Center. “Uza sve rasprostranjeniju uporabu rendgenske dijagnostike, kliničari se susreću sa sve većim brojem pacijenata s lezijama, stoga će u najskorijem vremenu biti potrebno strogo razdvojiti benigne od malignih vrsta.”
Najčešći smrtonosan oblik raka gušterače, duktalni adenokarcinomi gušterače, razvija se iz tri vrste cista. Iako je najrasprostranjeniji tip suviše malen da bi ga se detektiralo, preostala dva moguće je detektirati putem CT-a ili ultrazvuka te utvrditi na taj način 10 – 15%-tni udio raka gušterače. No, suvremene metode isključivo su u stanju razlikovati predkancerogene ciste od benignih uz 79%-tnu pouzdanost.
Koristeći se tekućinom uzetom iz različitih cisti, znanstvenici su nastojali utvrditi obrazac u varijacijama struktura ugljikohidrata poznatih kao glikani kako bi utvrdili postojanje određenih biomarkera koji bi mogli preciznije razlikovati predkancerogene od benignih cisti. Pronašli su nekoliko kandidata, od kojih bi se pojedini mogli koristiti kombinirano s ciljem određivanja tipa ciste.
“Bit će potrebna daljnja istraživanja ne bi li se utvrdila klinička vrijednost korištenja varijacija glikana u razlikovanju varijacija tipova cisti, no ipak su pouzdanije od suvremenih metoda”, rekao je dr. Haab.
“Identifikacija varijanti (gena) MUC-1, MUC-5AC i MUC-16 (od strane dr. Haaba) unutar tekućine ciste predmalignih lezija, uzbudljiva je upravo kao i naša trenutno ograničena sposobnost neoperativnog definiranja ovih lezija”, rekao je dr. Allen. “Uz veću zastupljenost pacijenata, nadamo se da ćemo uspjeti potvrditi navedene rezultate i naposlijetku ih uvrstiti u kliničku uporabu.”
