Callie Blackwell (37) iz Velike Britanije spavala je u bolnici svega nekoliko metara dalje od svog teško bolesnog sina Deryna. Deryn je hospitaliziran nakon što njegova posljednja transplantacija koštane srži nije uspjela, prenosi Mirror. Patio je, njegovo tijelo bilo je izmučeno nakon više tretmana kemoterapije i radioterapije, davali su mu morfij. Nije mogao jesti te je bio prekriven ranama. Njegovi su roditelji potpuno izgubili nadu. Nakon četiri godine teške borbe protiv nemilosrdne bolesti, čak je i Deryn, koji je uvijek bio pozitivan izgubio nadu.
– Liječnici su rekli da više ništa ne mogu učiniti. Proslavili smo Derynov 14. rođendan te smo otišli u hospicij čekati kraj – rekla je Callie.
Deryn je bio na rubu smrti, kad su se Callie i njezin suprug Simon odlučili bez, znanja i pristanka medicinskog osoblja, dati umirućem sinu ulje kanabisa kako bi mu, tvrde roditelji, ublažili bol i tjeskobu.
– Nisam imala što izgubiti – rekla je Callie, nakon što je potajno dala svom sinu ulje kanabisa.
Derynovi roditelji potajno su našli dilera te od njega nabavili kanabis, koji su potom odnijeli doma i skuhali prema receptu kojeg su našli na internetu. Callie je zatim, na svoju inicijativu odnijela ulje u bolnicu, a potom ga dala sinu. Roditelji tvrde da se Deryn odmah počeo osjećati bolje.
Iako su liječnici Derynu dali svega nekoliko dana života, Derynovo stanje počelo se poboljšavati, dani su postali tjedni, a tjedni godine, prenosi 24sata.
Deryn je danas zdrav 17-godišnjak koji se školuje i uživa u životu.
– Ne tvrdim da kanabis liječi rak ili da je to čudesan lijek, ali pomogao je Derynu i mislim da se trebamo zapitati može li pomoći i drugim oboljelim od te smrtonosne bolesti – rekla je Callie, koja se prije, nego li je Deryn obolio, školovala za medicinsku sestru.
– Mislim da još više treba istražiti kanabis i što može liječiti. U nekim američkim državama i u Europi smije se konzumirati – tvrdi odlučno Callie i dodaje: ‘Očito da je ilegalan, stoga sam bila u strahu da netko ne sazna što radim. Bilo me strah da me odvoje od mog umirućeg sina i da mi socijalna služba oduzme Derynova mlađeg brata Dylana. Morala sam pokušati i uspjelo je.’
‘Nema lakog načina da vam ovo kažemo, Deryn ima leukemiju.’
Bio je prvi tjedan ljetnih praznika kada se Derynov život promijenio. Deryn je uvijek bio zdrav dječak, nikad nije izostao iz škole, trenirao je ragbi i bio je jedan od najsnažnijih dječaka u momčadi. Imao je samo deset godina kada su mu liječnici dijagnosticirali ovu zlokobnu bolest.
– Počeo se žaliti da mu hrana ima okus po metalu i da osjeća da nešto nije u redu – kazala je Callie.
Poslan je na vađenje krvi nakon čega su njegovi roditelji pozvani u bolnicu.
– Četiri su liječnika ušla u sobu, odmah sam znala da nešto nije u redu. Sjeli su ispred nas i rekli: ‘nema lakog načina da vam ovo kažemo. Deryn ima leukemiju. Počela sam plakati, moj suprug je bio u šoku, Deryn je pitao ‘Što je leukemija?’, a ja sam mu odgovorila ‘Rak krvi’ – kazala je Callie.
Roditelji su od početka bili potpuno iskreni s Derynom, koji ima blagi oblik autizma.
Deryn je imao vrlo težak oblik leukemije, jedan od najagresivnijih oblika. Odmah sljedeći dan Deryn je krenuo na kemoterapiju te se već na jesen vratio u školu.
Čudesno se oporavio, iako je još bio slab i sklon infekcijama. Onda se u siječnju 2012. počeo žaliti da ga boli grlo, a šest mjeseci kasnije uklonjeni su mu krajnici za koje je utvrđeno da su kancerogeni, a liječnici se nikad prije nisu susreli s takvom vrstom raka.
Uslijedilo je još kemoterapije i još operacija, ali Derynu je bila potrebna hitna transplantacija koštane srži. Uslijedile su dvije neuspjele transplantacije.
– Znali smo da su Deryna na životu držali antibiotici i lijekovi. Njegov imunološki sustav bio je potpuno uništen te su mu prijetile razne infekcije i zaraze.Priključili su ga na aparate iako je bio pri svijesti. Znali smo da ukoliko isključimo aparate, Deryn će umrijeti. Znam da su liječnici dali sve od sebe i da su učinili sve što su mogli, vjerovala sam im, ali ono što su nam nudili oni i medicina jednostavno nije bilo dovoljno – rekla je Callie.
‘Ne brini mama neću umrijeti’
Nakon svega što je prošao Deryn je bio hrabar. Uvijek je govorio ‘Ne brini mama neću umrijeti’, ali nakon što su ga priključili na aparate počeo je govoriti da je spreman na “odlazak”. Rekao je da želi ozdraviti ili umrijeti, nije bio prestrašen bio je spokojan.
Za Deryna je postojala samo patnja i agonija, stoga su roditelji, na svoju odgovornost, odlučili dati Derynu kanabis. Jedan dan, tjedan dana nakon što je Callie počela sinu poskrivećki davati kanabis, roditelji su otkrili da je dječakova inficirana ruka zacijelila.
– Znala sam da se bez koštane srži tijelo ne može oporavljati i proizvoditi nove stanice, te je to značilo da mu je bolje. Liječnici su shvatili da se njegova krvna slika poboljšava, nije više umirao – kazala je Callie.
Sljedećih tjedana Callie je nastavila sa svojom terapijom. Par tjedana kasnije, Deryn je otpušten iz bolnice te se oporavljao, stoga je Callie prestala sa svojom tajnom terapijom.
Callie je napisala knjigu o svom iskustvu i o borbi sa sinovom bolešću. Tvrdi da je napisala knjigu jer su joj se počeli javljati ljudi s jako bolesnom djecom. Govorili su joj kako se nadaju da će se i njima dogoditi čudo kao i Derynu, stoga se osjećala kao da mora pomoći.
– Ne vjerujem da je to bilo čudo – rekla je Callie.
Video možete pogledati ovdje:
