Mars je hladan i suh, ali možda nije mrtav. Potraga za životom na Marsu ne bi se trebala usredotočiti isključivo na daleku prošlost, kažu neki istraživači. Prije četiri milijarde godina, na Marsovoj je površini bilo uvjeta za život. Postojale su rijeke, jezera, čak i duboki ocean. Neki astrobiolozi gledaju na drevni Mars kao još bolju kolijevku za život od Zemlje.
Stvari su se promijenile kada je Mars izgubio svoje globalno magnetsko polje. Napunjene čestice koje su tekle iz sunca tada su bile slobodne da skinu nekad gustu marsovsku atmosferu i u tome su uspjele. Ovaj proces pretvorio je Mars u hladan i suh svijet kojeg danas poznajemo, sugeriraju NASA, dok Zemlja još uvijek ima svoje globalno magnetsko polje.
Ali ovaj događaj ne mora nužno značiti da je Mars mrtav planet.
“Ako je na Marsu bilo života prije 4 milijarde godina, tko kaže da ga nema i sada.”, rekao je Michael Finney, suosnivač The Genome Partnership, neprofitne organizacije koja vodi Konferencije o biologiji i tehnologiji.
“Dakle, ako je na Marsu postojao život, on bi se možda pomaknuo, možda se malo skrivao, ali vjerojatno je još uvijek tamo”, rekao je Finney prošlog mjeseca tijekom diskusije na konferenciji Breakthrough Discuss na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley.
Jedno od najperspektivnijih skrovišta za traženje života je marsovsko podzemlje. Iako površina Crvenog planeta danas nema tekuće vode – osim, možda privremenih tokova na toplim obroncima – vjerojatno je mnogo mokrih stvari u zakopanim vodonosnicima. Primjerice, opažanja europskog orbita Mars Express sugeriraju da bi se veliko jezero moglo vijoriti ispod južnog pola Crvenog planeta.
U marsovskom zraku ne vidimo takve jasne dokaze, ali znanstvenici su nedavno uočili neke zanimljive naznake. Na primjer, NASA-in rover Curiosity je utvrdio koncentraciju metana. Više od 90% zemaljskog atmosferskog metana proizvode mikrobi i drugi organizmi, pa je moguće da je plin potpis modernog marsovskog života. Međutim, biotički procesi također mogu generirati metan; npr. reakcija tople vode s određenim vrstama. Čak i ako je metan u Marsu biogeni, stvorenja koja su ga stvorila mogla bi biti mrtva odavno. Znanstvenici smatraju da su metanove perjanice Crvenog planeta procurile iz podzemlja, a ne zna se koliko dugo je plin ležao zarobljen tamo dolje prije nego što je izašao na površinu.
Traženje DNK-a
NASA-in rover za Mars 2020., koji bi trebao biti lansiran sljedećeg ljeta, tražit će znakove dugogodišnjeg života Crvenog planeta. Tako će i europsko-ruski ExoMars rover, misija koja će se podići otprilike u isto vrijeme. No neki istraživači nastoje proširiti lov na postojeći život Marsa. Jedan od njih je molekularni biolog Gary Ruvkun, koji je smješten u Općoj bolnici Massachusetts i Harvard Medical School. Ruvkun je jedan od tri glavna istraživača na projektu „Traži za izvanzemaljski genom“ (SETG), koji razvija instrument za otkrivanje prošlog ili sadašnjeg života temeljenog na DNA ili RNA na Marsu i drugim stranim svjetovima.
Dio tog slučaja usredotočen je na panspermiju, ideju da se život široko proširio kroz solarni sustav, a možda i galaksiju, bilo prirodnim ili umjetnim sredstvima. Ako je život doista došao na Zemlju od negdje drugdje, postoji dobra šansa da je ona procvjetao na Marsu. Crveni planet mogao je biti izvor, ili je možda “posađen” kao Zemlja.
Ako teorija panspermije doista stoji, onda će svi oblici života koje nađemo na Marsu – ili bilo gdje drugdje u našem Sunčevom sustavu – vjerojatno biti povezani s nama, Ruvkun i drugi su zaključili. To jest, takvi organizmi će koristiti DNA ili RNA kao svoju genetsku molekulu. Dakle, trebali bismo ići u potragu za ovim stvarima.”Čini se da je doista idiotno da ne tražimo DNK na Marsu”, rekao je Ruvkun tijekom razgovora. “To je eksperiment koji vrijedi učiniti, rekli bismo.”
Ne samo Mars
Mars nije jedino mjesto u našem Sunčevom sustavu gdje bi danas mogao procvjetati vanzemaljski život. Doista, većina astrobiologa bi stavila Crveni planet na kraju popisa, iza Jupiterovog mjeseca Europa i Saturnovog satelita Enceladus i Titan. Europa i Enceladus skrivaju duboke oceane slane tekuće vode ispod svojih ledenih školjaka. Smatra se da i Titan ima zakopani ocean.
