Pratite nas

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Arheologija i paleontologija

Dinosauri su preživjeli masovno izumiranje?

Istraživači sa Sveučilišta Alberta otkrili su da se fosilizirana kost dinosaura pronađena u Novom Meksiku suprotstavlja davno uspostavljenoj paradigmi kako je doba dinosaura završilo prije 65,5 i 66 milijuna godina.

Skupina sa Sveučilišta Alberta, predvođena Larry Heamanom sa Odsjeka za znanosti o Zemlji i atmosferi odredila je da je bedrena kost hadrosaura stara svega 64,8 milijuna godina. To znači da je ovaj specifičan biljojed živio još 700 000 godina nakon događaja masovnog izumiranja za koji mnogi paleontolozi vjeruju da je zauvijek izbrisao sve dinosaure ne-letače s lica Zemlje. Heaman i njegovi kolege koristili su novu metodu izravnog datiranja pod nazivom U-Pb (uran – olovo) datiranje. Laserska zraka baca sićušne čestice fosila, koje zatim prolaze izotopnu analizu. Ova nova tehnika ne samo da omogućuje određivanje starosti fosilne kosti, već je u mogućnosti odrediti i vrstu hrane koju dinosaur jede. Živa kost sadrži vrlo niske razine urana no za vrijeme fosilizacije (u pravilu manje od tisuću godina nakon smrti) obogaćuje se elementima poput urana. Atomi urana u kosti spontano se tijekom vremena raspadaju u olovo i kad je fosilizacija potpuna, odbrojavanje raspada urana u olovo može početi. Izotopni sastav olova određen za bedrenu kost hadrosaura stoga služi kao mjera njezine apsolutne starosti.

Trenutno paleontolozi određuju starost fosila dinosaura koristeći tehniku pod nazivom relativna kronologija. Kad je to moguće, starost fosila procjenjuje se relativno u odnosu na poznato vrijeme taloženja sloja sedimenta u kojem je pronađen ili se ograničava poznatim vremenima taloženja slojeva iznad i ispod sloja u kojem je pronađen fosil. Međutim, određivanje točnog razdoblja taloženja sedimentnih stijena vrlo je teško te je kao posljedica toga razdoblja taloženja za većinu fosilnih slojeva vrlo `labavo` određena. Potencijalna slabost relativnog kronološkog pristupa je u tome što kroz milijune godina geološke i okolišne sile mogu uzrokovati eroziju sloja u kojem se nalazi fosil te se fosil može pomaknuti ili biti odnesen iz originalnog sloja u sedimentu. Istraživači kažu da njihova metoda izravnog datiranja onemogućava ovakve slučajeve. Popularno je uvjerenje da se masovno izumiranje dinosaura dogodilo prije 65,5 do 66 milijuna godina.

Uobičajena je teorija da je nakon udara divovskog meteorita oblak prašine i čestica blokirao Sunčevo zračenje te time uzrokovao ekstremne klimatske uvjete i poubijao vegetaciju diljem svijeta. Heaman i njegovi kolege istraživači kažu da je moglo postojati i nekoliko razloga zašto je hadrosaur iz Novog Meksika dolazio iz roda dinosaura koji je preživio događaje velikog masovnog izumiranja u razdoblju kasne krede (događaj KT izumiranja). Heaman kaže da je moguće da u nekim regijama vegetacija nije izumrla i određen broj jedinki vrste hadrosaura je preživio. Istraživači također kažu da treba istražiti potencijalno preživljavanje jaja dinosaura u ekstremnim klimatskim uvjetima. Heaman i njegovi kolege vjeruju da će se, ukoliko se njihova nova tehnika datiranja uran – olovo potvrdi na više fosilnih uzoraka, čitava paradigma KT izumiranja i kraja dinosaura morati ponovno ispitati. Istraživanje je objavljeno u internetskom izdanju časopisa Geology 26. siječnja.

Izvor: University of Alberta

 

Ostavi komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Oglašavanje

Možda će vas zanimati

Arheologija i paleontologija

Paleontolozi u Argentini identificirali su ranije nepoznatu vrstu dinosaura koja je svojim ogromnim kandžama, snažnim ugrizom i oštrim sluhom lovila plijen u Patagoniji prije...

Evolucija

Kada je riječ o predatorima koji su nekoć lutali Zemljom i svojim čeljustima krojili zbivanja na njoj, prvo što će nam pasti na pamet...

Arheologija i paleontologija

Sličili su šišmišima

Arheologija i paleontologija

Mezozoik je bio jedno živopisno doba

Oglašavanje