Nova studija koja je upravo izdana , i objavljena u časopisu Nature Neuroscience je utvrdila da Ritalin, popularni lijek za liječenje poremećaja deficita pažnje i poremećaja hiperaktivnosti, pomaže u poboljšavanju učenja, ne samo u poboljšavanju fokusa, nego isto i u povećanju plastičnosti neuronskih veza. Igrač koji je uključen u ovo novo otkriće je nitko drugi nego taj čarobni mali neurotransmiter, jedan od mojih dobrih prijatelja, dopamin.
Isto tako kao što daje uvid u prirodu poremećaja deficita pažnje, pružajući nove načine u potrazi za liječenjem, ova studija iznosi na vidjelo nekoliko važnih činjenica o dopaminu.
Dopamin receptori
Prvo, primjetite da su autori dali detaljan opis dopaminskih receptora koji su djelovali na temelju Ritalina, D1 i D2, što rezultira različitim promjenama, ovisno o tome koji je receptor aktiviran.
Iz članka:
“… različiti subtipovi dopaminskih receptora pridonose različitim aspektima snage učenja, kao što znakovno učenje ovisi o dopaminskim D1 mehanizmima ovisnim o receptorima, i potiskivanje nevažnih zadaća ovisi o D2 mehanizmima ovisnim o receptorima. Zajedno, ovi rezultati pokazuju specifični sinaptički mehanizam kojim bi MPH mogao poboljšati asocijativno učenje kroz aktivnost bočnih dijelova amigdale. “
Više o dopaminu
Evo malo više informacija o dopaminu. Postoji (barem) 5 vrsta poznatih dopaminskih receptora: D1, D2, D3, D4 i D5. Postoji rasprava u vezi daljnjeg postojanja različitih vrsta, ali ovo su oni oko kojih se trenutno dogovorilo. Svaki od ovih receptora ima različite funkcije u mozgu, te su aktivirani ili deaktivirani u različitim okolnostima i pod različitim uvjetima.
Dr. Patricia Janak, viši ko autor rada, kaže:
“Otkrili smo da receptor dopamina, poznat kao D2 receptor, kontrolira
sposobnost da se ostane usredotočen na zadatak – dobro poznata korist Ritalina. Ali mi smo također otkrili da drugi receptor dopamina, D1, čini podlogu za učinkovitost učenja. “
Što to znači?
Jednu stvar, to nam pokazuje da je više nego samo jedna korist koja proizlazi iz Ritalina ili sličnih psihostimulata koji se koriste za liječenje poremećaja deficita pozornosti i poremećaja hiperaktivnosti. Ona nam također daje bolji uvid u prirodu poremećaja deficita pozornosti i poremećaja hiperaktivnosti, i kako to može biti direktnije i efikasnije liječeno.
Osim toga, naglašava mnoge različite vrste dopaminskih receptora i različite funkcije svakog od njih. Dopamin je često u novinskim naslovima igrač u stvarima kao što su ovisnost, nagrada, motivacija, traženje noviteta, nepažnja, učenje, seksualno ponašanje, itd., itd. Stvar je, da je dopamin multi funkcionalan neurotransmiter , uz mnoštvo receptora u mozgu, s brojnim funkcijama.
Reći kako osoba X ima psihološki poremećaj zbog “nedostatka dopamina” ili “previše dopamina” previše je neodređen zaključak. Ne možete gledati na jednu funkciju dopamina pod posebnim uvjetima, i koristiti ga kao omotač objašnjenja za sve stvari, sindrome, poremećaje, koji su vezani za dopamin. S obzirom na druge genetske osobine neke osobe, manjak dopamina može značiti neizmjerno različite stvari. Za jednu osobu, to može značiti poremećaj deficita pažnje, za drugu, ovisnost. Dopamin je samo jedan faktor koji doprinosi poremećajima, drugi geni neke osobe određuju koju ulogu dopamin igra u njihovom ponašanju.
Točka gledišta za ponijeti doma? Svačija neurokemija je drugačija, i nisu svi dopaminski receptori stvoreni jednaki.
Izvor: scientificblogging.com
