Nakon četiri stoljeća provedenih u prirodnom zamrzivaču otkrivene su drevne biljke. Znanstvenici su ih otkrili nakon povlačenja kanadskih ledenjaka te su ih uspjeli presaditi i ponovno uzgojiti.
Dr. Catherine La Farge i njeni kolege sa Sveučilišta Alberta otkrili su netaknutu zajednicu bryophyte (prev. mahovine) nakon povlačenja ledenjaka Tear Drop na otoku Ellsemere u kanadskom arktičkom arhipelagu. Njihovo je istraživanje objavljeno u online časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Ledenjaci se na otoku Ellsemere povlače za oko tri do četiri metra godišnje te iznenadno otkrivaju vegetaciju koja je bila pokopana pod njima još od Malog ledenog doba koje je trajalo otprilike od 1550. do 1850. godine.
Uspješni ponovni rast tih odnedavno izloženih biljaka daje nam uvid u polarne ekosisteme i kako se oporavljaju i rasprostranjuju nakon brzog povlačenja ledenjaka. La Farge kaže da iako su mnoge biljke pocrnjele od boravka ispod leda, strukturalno su bile netaknute a neke su čak imale i upečatljivu zelenkastu nijansu.
„Neke od populacija koje su se pojavile nakon povlačenja ledenjaka zapravo su bile zelenkaste“, kaže La Farge i nastavlja, „Kad smo dobili materijal u laboratoriju, zamijetili smo da se jedna bočna grana stare stabljike iz Mladog ledenog doba zazelenila i počela rasti. Zbog toga smo se odlučili na pokušaj uzgajanja tih drevnih biljaka.“
Nakon datiranja radioaktivnim ugljikom kako bi se ustanovila dob „ekshumiranih“ biljaka, točnije sedam različitih vrsta biljaka, iskopane su i posađene u Petrijeve zdjelice u kojima se nalazila mješavina zemlje i hranjivih sastojaka za sadnice, gdje su nastavile svoj rast nakon 400 godina.
„Mahovine su prilagođene za preživljavanje u ekstremnim uvjetima na načine koje su vaskularnim biljkama nedostižne“, kaže La Farge, dodajući da su mahovine posebno dobro prilagođene ekstremnim uvjetima okoliša zbog tolerancije i na zamrzavanje i na sušenje.
„Ta tolerancija ima veze s njihovom staničnom fiziologijom, koja joj pruža posebne stanične mehanizme oporavka nakon sušenja“, kaže La Farge. „Mahovina ima sposobnost oživljavanja nakon sušnih ili ekstremno hladnih razdoblja, jer ima važnije stanice – što znači da se svaka vitalna stanica može vratiti u početno stanje klijanja. To znači da vitalna stanica ima kapacitet da regenerira potpuno novu biljku.“
Rezultati ukazuju na to da je mahovina, budući da je jedna od najranijih kopnenih biljaka, možda mnogo otpornija nego što se ranije mislilo, te da vjerojatno pridonosi osnivanju, kolonizaciji i održavanju polarnih ekosustava.
„Ove podcijenjene, jednostavne biljke su nužne za održavanje polarnih ekosistema i formiraju bogate biološke rezervoare ispod ledenjaka“, oduševljena je La Farge i dodaje: „Sva su prethodna izvješća pri ekshumiranju subglacijalne vegetacije na rubovima ledenjaka, pronađene drevne biljke proglasila mrtvima.“
„Na mahovinu se uvijek gledalo kao na jednostavnu organsku podlogu, a dosad se nije ni sumnjalo da sadrži vitalna tkiva koja se mogu obnavljati i ponovo narasti“, kaže La Farge i nastavlja, „Što je zapravo propust znanstvenika s obzirom na to da se zna da je mahovina programirana da živi u ekstremnim uvjetima. Opstanak pod subglacijalnim uvjetima ili pod samim ledenjakom mogu izgledati ugodno s obzirom na uobičajene polarne vremenske prilike poput jakih vjetrova koji šibaju krajolikom i uništavaju vegetaciju, dok ih zimsko duboko zamrzavanje uspavljuje na osam mjeseci, a sama ih surova izloženost tim vremenskim uvjetima može isušiti.“
No, još se treba istražiti koliko dugo mahovina može biti „krio – očuvana“ a da se ipak nakon zamrzavanja može regenerirati.
„To ovisi o načinu na koji je populacija pokopana i očuvana i neka općeprihvaćena formula ne može se primijeniti niti u jednom ledenjačkom ili polarnom okolišu“, uvjerena je La Farge. „Potencijal za regeneraciju može postojati čak ako su stanice bile zamrznute u neprekidnom razdoblju od – 5000, 10 000, 30 000 ili čak i više godina.“
Izvor: ABC
