Connect with us

Znanost

Genetika

Efekti kroničnog stresa mogu se odraziti na vaše gene


Novo istraživanje pokazalo je da kroničan stres mijenja aktivaciju gena u stanicama imunološkog sustava prije nego one dospiju u krvotok. Zbog ovih promjena te su stanice udešene na borbu protiv infekcija ili oštećenja koja zapravo ne postoje, a to može dovesti do prekomjernih upala koje su povezane s mnogim zdravstvenim problemima.

(Credit: Wikimedia)

Stres o kojem se ovdje govori nije običan stres, već onaj dugotrajan, ponavljajući stres koji potiče ativnost simpatičkog živčanog sustava, poznatiju kao reakcija bijega ili borbe (eng. fight or flight), a stimulira i nastanak novih krvnih stanica. Iako je ta jednostavna reakcija ključna za preživljavanje, prekomjeran rad simpatičkog živčanog sustava tijekom dužeg vremena može imati velike negativne utjecaje na zdravlje.

Istraživanje na životinjama pokazalo je da taj kroničan tip stresa mijenja aktivaciju, odnosno ekspresiju gena u stanicama imunološkog sustava prije nego što one budu ispuštene iz koštane srži u krvotok. Geni koji mogu dovesti do upala nakon kroničnog stresa pokazuju veću izraženost, dok je aktivacija gena koji smanjuju upale snižena.

Ovo istraživanje provedeno je na miševima, a vodili su ga istraživači sa Sveučilišta Države Ohio. Njihovi kolege s drugih institucija su, testirajući uzorke krvi ljudi u lošim socioekonomskim uvjetima, otkrili da su stanice imunološkog sustava i kod njih bile udešene na sličan način, te povezali to s njihovim kroničnim doživljavanjem stresa.

„Ove stanice dijele mnoge iste karakteristike što se tiče njihovog odgovora na stres“, rekao je John Sheridan, jedan od autora istraživanja, te dodao: „Postoji stresom izazvana promjena u koštanoj srži kod naših miševa, ali i kod ljudi koji su pod kroničnim stresom, a koja potiče stanice da stvaraju upale. Prema svemu ovome može se zaključiti da, ako tijekom dugog vremenskog perioda radite za stvarno lošeg šefa, ovo iskustvo moglo bi se odraziti na razinu ekspresije gena u vašem imunološkom sustavu.“

Nalazi pokazuju da bi lijekovi koji djeluju na središnji živčani sustav i koji se koriste u liječenju poremećaja raspoloženja mogli biti zamijenjeni s onima koji ciljaju na druge dijelove tijela kako bi se zaštitilo zdravlje u kontekstu kroničnog društvenog stresa. Istraživanje je objavljeno u nedavnom broju časopisa Proceedings of the National Academy of Sciences.

Veza između uma i tijela uspostavljena je i prije ovog istraživanja koje je potvrdilo kako je stres povezan sa zdravstvenim problemima. No, ono što se još uvijek istražuje jest mehanizam koji stoji iza te veze, odnosno kako točno stres može naškoditi zdravlju. Sheridan i njegovi kolege već duže vrijeme proučavaju isti mišji model kako bi otkrili na koji način kroničan stres, a posebno stres povezan s društvenim porazom, mijenja mozak i tijelo te utječe na ponašanje i zdravlje ljudi.

Miševi su u eksperimentu ponavljano bili izloženi razinama stresa koje odgovaraju ljudskim odgovorima na kronične životne stresore. U ovom modelu korišteni su muški miševi koji su prethodno međusobno razvili hijerarhiju, nakon čega je na dva sata u skupinu miševa ubačen agresivni mužjak, što je izazvalo reakcije bijega ili borbe kod miševa u skupini. „Ovi miševi su konstantno u takvom stanju, a naše pitanje bilo je što se događa kad se simpatički živčani sustav ponavljano stimulira. Sada vidimo štetne posljedice toga“, rekao je Sheridan.

U normalnim uvjetima koštana srž kod ljudi i životinja svakodnevno proizvodi i otpušta milijarde crvenih krvnih stanica, kao i mnoštvo bijelih krvnih stanica koje tvore imunološki sustav. Sheridan i njegovi kolege već su iz prijašnjih istraživanja znali da stres mijenja taj proces tako da bijele krvne stanice iz koštane srži postaju sklonije stvaranju upala nego obično, kao da brane tijelo od neke vanjske prijetnje.

Naime, tipičan odgovor tijela na neki patogen ili drugo strano tijelo zahtijeva upalni proces, koji se događa uz prisutnost bijelih krvnih stanica. No, u slučaju kad su upale pretjerane i nemaju zaštitnu ulogu, takvo stanje može voditi povećanom riziku od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i pretilosti, kao i mnoge druge zdravstvene teškoće.

U ovom istraživanju, istraživači su uspoređivali stanice iz krvi miševa koji su doživjeli ponovljen socijalni poraz sa stanicama miševa koji nisu bili pod takvim stresom te utvrdili da je frekvencija stanica imunološkog sustava kod miševa pod stresom bila četiri puta veća nego kod miševa koji nisu bili pod stresom. Osim toga, analiza tih stanica pokazala je da je gotovo tri tisuće gena bilo izraženo na drugačijim razinama kod miševa pod stresom, a mnogi od tih gena dali su stanicama imunološkog sustava mogućnost bržeg i uspješnijeg stvaranja  upale.

Nicole Powell, jedna od autora istraživanja, objasnila je: „Ovo istraživanje pruža jasan mehanizam toga kako psihologija utječe na biologiju. Druga istraživanja ukazivala su na to da su te stanice sklonije stvaranju upala, a naš rad pokazuje da su one udešene na razini gena, što je izravno izazvano simpatičkim živčanim sustavom.“

U međuvremenu, Steven Cole, također jedan od autora istraživanja, radi posebne statističke analize genoma da bi otkrio kako ljudska percepcija njihovog okruženja utječe na njihovu biologiju. On i njegovi kolege analizirali su uzorke krvi miševa iz prethodno opisanog eksperimenta i iz zdravih mladih osoba čiji je socioekonomski status karakteriziran kao visok ili nizak.

Slično kao i u prvom eksperimentu, otkriveno je da su mnogi geni kod osoba niskog socioekonomskog statusa drugačije izraženi nego kod osoba visokog socioekonomskog statusa, zbog čega su njihove imunološke stanice također bile sklonije stvarati upale. Ono što je zanimljivo je da su geni čija je ekspresija promijenjena kod osoba nižeg socioekonomskog statusa, dakle onih pod većim stresom, bili jednaki onima kod miševa pod velikim stresom iz prvog istraživanja, a ova sličnost je prevelika da bi bila slučajna. Isti profil tih gena i stanica imunološkog sustava viđen je i kod osoba čija su djeca oboljela od raka.

„Ono što vidimo iz istraživanja jest usklađenost ljudskih i životinjskih podataka koji pokazuju slične genomske odgovore na nepovoljne okolnosti“, rekao je Cole, te dodao: „ Molekularne informacije iz istraživanja životinja poklapaju se s nalazima dobivenim na ljudima, u smislu da su kod jednih i drugih izraženi geni koji izazivaju stvaranje upala, a koji su posljedica stresa, i to ne samo eksperimentalnog stresa, već autentičnih okolinskih stresora koje ljudi doživljavaju svaki dan.“

Izvor: Ohio State University

5 komentara

5 Comments

  1. Maj Hart Tandrče

    studeni 9, 2013 kod 10:39 am

    Već jesu….

  2. Marina Topic

    studeni 9, 2013 kod 10:51 am

    itekako.

  3. Igor Buzatovic

    studeni 9, 2013 kod 12:07 pm

    uuuu, nij valjda da ce konacno Jean-Baptiste Lamarck dobit priznanje za svoju teoriju evolucije (koja je IMO ocigledno logicnija nego Darwinova)

  4. Nikola Vrkic

    studeni 9, 2013 kod 4:16 pm

    Sreća da sam prestar za pravit djecu,osim ako dobijem jackpot,jer nakon svih sra…. U životu,izrodio bi aliene a ne anđele.

  5. Markovac Nadia

    studeni 9, 2013 kod 5:11 pm

    Da li je netko pratio zdravstveno stanje djece rođenih ’92.,’93.,’94.i ’95.U Dubrovniku,Slav.Brodu,Zadru,…Sarajevu i drugim gradovima gdje su trudnice trčale svaki čas u sklonište,trpjeli oskudicu i strahovali za najmilije?

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Genetika

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh