Izvanredna je sposobnost šišmiša da `vide` u mraku koristeći odjeke svojih vlastitih zvukova kako bi dešifrirali oblike svojeg mračnog okruženja. Taj proces, poznat kao eholokacija, omogućuje šišmišima da vrlo detaljno percipiraju svoju okolinu, da otkrivaju plijen-insekte ili da identificiraju prijeteće grabežljivce. To je vještina za koju se inženjeri nadaju da će ju replicirati.
Tim britanskih znanstvenika radio je sa šest odraslih egipatskih letipasa iz tropskog svijeta u Leedsu kako bi snimili i ponovno reproducirali njihove zvukove. Ti su zvukovi parovi `kliktaja` od jezika šišmiša koje koriste kako bi ispunili svoju okolinu sa akustičnom energijom; odjeci koji se vrate omogućuju šišmišima da formiraju sliku svoga okoliša. Novo istraživanje objavljeno u utorak 11. svibnja, u nakladništvu IOP-a Bioinspiration & Biomimetics, opisuje kako su inženjeri i biolozi sa Universities of Strathclyde and Leeds radili sa šišmišima kako bi snimili njihove dvostruke kliktaje eholokacijskog zvuka i povratak njegova odjeka, koristeći minijaturni bežični senzorski mikrofon montiran na šišmiša dok je u letu.
Tijekom eholokacije, neki šišmiši su poznati po tome što koriste prirodne akustične kontrolne pojačivače. To im omogućuje da emitiraju visoke intenzivne zvukove bez toga da sami sebe zagluše, a zatim da čuju slabe odjeke koji se vraćaju iz okolnih objekata. Istraživači su replicirali taj sustav u elektronici kako bi se omogućilo senzorima da snimaju i emitirane i reflektirane signale eholokacije, pružajući tako uvid u cijeli proces eholokacije. Od šest šišmiša, svaki je izvodio do šesnaest letova duž koridora leta. Svaki je let bio kratak – u trajanju od oko tri sekunde – ali sa `kliktajima` šišmišima koji traju samo četvrtinu milisekunde, snimljen je velik broj zvukova koje su znanstvenici trebali analizirati.
Kad su se vratili natrag u laboratorij, istraživači su mogli točno reproducirati eholokacijske zvukove koristeći po narudžbi izgrađen ultrazvučni zvučnik. Ova tehnika omogućit će signalima i procesima koje koriste šišmiši da se primijene na ljudske inženjerske sustave kao što je sonar. Naime, istraživači su u potrazi za primjenom te tehnike i pozicioniranju u robotska vozila, koja se koriste u aplikacijama za testiranje struktura.
Vodeći autor Simon Whiteley iz Centre for Ultrasonic Engineering at the University of Strathclyde, rekao je: “Mi ciljamo razumjeti proces eholokacije koji su šišmiši razvili tijekom milenija i upotrijebiti slične signale i tehnike u strojarskim sustavima. Trenutno smo u potrazi za primjenom tih metoda na pozicioniranje robotskih vozila, koja se koriste za testiranje struktura. To će pružiti poboljšane informacije o lokacijama robota, a time se može i detektirati lokacija bilo kojeg strukturalnog nedostatka. ”
Izvor: Institute of Physics