Prije više od 3300 godina, u novoizgrađenom egipatskom gradu, žena s raskošnom frizurom sastavljenom od mnoštva ekstenzija položena je na posljednji počinak.
Nije bila mumificirana, njeno tijelo jednostavno je bilo umotano u mrtvački pokrov. Nakon otkrivanja njenih posmrtnih ostataka, arheolozi su na glavi otkrili izuzetno kompleksnu frizuru s približno 70 slojevito postavljenih ekstenzija. Znanstvenici joj ne znaju ime, dob ni zanimanje. Ona je samo jedna od stotinu pokopanih u blizini drevnog grada koji danas nosi naziv Amarna.
Grad je izgradio Eknaton, poznat i kao Amenhotep IV. (1352.-1336. pr. Kr.), koji mu je namijenio ulogu novog glavnog egipatskog grada. Taj faraon pokrenuo je vjersku revoluciju i propisao štovanje Atona (oblik boga Ra koji se prikazuje kao sunčev disk s dugačkim zrakama) kao monoteističku religiju. Eknaton je naredio da se Amarna izgradi u pustinji i da se unište prikazi drugih egipatskih bogova. Amarna je napuštena nedugo nakon Eknatonove smrti, a u današnje vrijeme arheolozi, uz potporu Fondacije Amarna, istražuju sve aspekte života ovog drevnog grada.
Jolanda Bos, arheologinja koja radi na Projektu Amarna, nedavno je o nalazima objavila članak u Journal of Egyptian Archaeology. Frizura egipatske žene sa 70 ekstenzija i nju je zbunila. Ona misli da je kosa najvjerojatnije stilizirana nakon smrti, prije ukopa, ali i da su ljudi u Amarni nosili takve frizure u svakodnevnom životu.
I na drugim lubanjama koje je Bos proučavala na tom području također su nađene ekstenzije. Na jednoj lubanji nađene su ekstenzije od sijede i crne kose, što ukazuje na to da je više različitih ljudi doniralo kosu za njihovu izradu.
Analizirajući iskopane lubanje iz Amarna, od kojih je 28 još uvijek imalo kosu, uočila je različite tipove, „od vrlo kovrčave crne, do srednje-smeđe ravne kose, što bi mogao biti pokazatelj stupnja etničke raznolikosti.”
Pronađene su i druge lubanje s ekstenzijama, poput lubanja sa smeđom kosom uvijenom u prstenasti ili spiralni oblik oko ušiju, što je bio popularan stil u Amarni. Ljudi u gradu, čini se, voljeli su i jednostavne pletenice, ali i kratke frizure s pletenicama ne duljim od 20 cm koje su ostavljale kosu do ramena. Zapravo „najdulja kosa koju smo našli sastojala se od višeslojnih ekstenzija do duljine od oko 30 cm”, kaže Bos.
Ona je ustanovila da su sve frizure formirane uz pomoć masti kako bi kosa zadržala oblik i nakon smrti. Dodatna istraživanja pokazat će o kakvoj se masnoći radi i je li ona životinjskog porijekla.
U jednom slučaju žena je imala narančasto-crvenu boju na sijedoj kosi. Pretpostavka je da je bojila s kanom (biljka cvjetnica) iz istog razloga zbog kojeg to ljudi rade i danas – kako bi sakrila sijede.
Izvor: LiveScience