Nova studija sugerira da elitni sportaši imaju natprosječne rezultate u nekim kognitivnim testovima u odnosu na prosječnu populaciju. Oni ne samo da su dobri sa sportom kojim se bave, nego im mozak brže reagira na novu informaciju.
Diego Maradona, Svjetsko prvenstvo u nogometu, Meksiko 86′
Studija je provedena na 87 najboljih brazilskih odbojkaša i na 67-ero ljudi njihovih godina koji se ne bave sportom. U studiji se također pokazalo da bavljenje sportom smanjuje razliku u kognitivnim sposobnostima između spolova. Sportašice su imale rezultate slične onima kakve su postigli sportaši u mentalnim zadacima i brzinama reakcije. Osobe ženskog spola koje nisu vrhunske sportašice obavljale su te zadatke malo sporije nego muški dio ispitanika.
„Mislim da smo spoznali da su sportaši drugačiji od prosječnih ljudi u nekom pogledu. Sposobni su inhibirati ponašanje, stati brzo kada je to potrebno, što je jako bitno u sportu i u svakodnevnom životu. Također, bili su sposobni naglo se aktivirati kad je to potrebno i mijenjati zadatke brže nego oni koji se ne bave sportom. Radi se o malim razlikama, no one su svakako zanimljive“, kaže voditelj istraživanja Arthur Kramer, profesor psihologije na Sveučilištu Illinois.
Sveukupno, sportaši su bili brži u testovima memorije i u onima koji su zahtijevali brzu promjenu zadataka. Isto tako, bili su brži u primjećivanju stvari perifernim vidom i brže su reagirali na male promjene u vidnom polju. Općenito su bili bolji u obavljanju zadataka ignorirajući zbunjujuće i nebitne podražaje.
Možda je najvažnije otkriće to da su sportašice imale značajno bolje rezultate nego žene koje se ne bave sportom. Imale su bolje rezultate u uočavanju promjena u vidnom polju i brže su odabirale važne detalje iz zbunjujuće pozadine. Ove i druge zadatke su obavljale uz bok muškim kolegama, dok su muškarci ne-sportaši redovito imali bolje rezultate nego žene ne-sportašice.
Ispitanici koji se ne bave sportom su imali bolje rezultate u samo jednom testu. Od ispitanika se tražilo da na tipkovnici pritisnu „Z“ ili „/“ čim se neki od tih znakova pojavi na ekranu, ali samo u slučaju da se odmah nakon njega ne pojavi zvučni signal, ako se pojavi onda nisu smjeli tipkati.
Ne-sportaši su bili brži kada se zvuk ne bi pojavio dok su sportaši imali bolju sposobnost zaustavljanja nakon pojave zvuka. Sposobnost da zaustave reakciju je jako bitna u sportu, ali i u svakodnevnom životu. Možemo na primjer uzeti situaciju u prometu gdje su takve sposobnosti poželjne. Stati nakon što smo odlučili krenuti može nekad značiti nečiji život. Na primjer, ako se nalazite na semaforu i odlučite krenuti na zeleno, no tada perifernim vidom uočite biciklista ili pješaka kako dolazi i uspijete ostati na mjestu umjesto krenuti.
Zaključak studije ide u prilog tezi da se godine treniranja i obavljanja specifičnih treninga odražavaju tako da sportaši imaju poboljšane kognitivne sposobnosti. Međutim, zašto sportaši imaju bolje sposobnosti još u potpunosti nije jasno. Da li se oni rađaju s takvim sposobnostima pa se profiliraju u vrhunske sportaše ili je to samo plod dugogodišnjeg treninga se ne zna.
„Moja intuicija mi govori da se radi o malo jednog i drugog“, zaključio je Kramer.
Izvor: University of Illinois at Urbana-Champaign
