Svijest o vlastitim emocijama preduvjet je za stvaranje dobrih odnosa na poslu, ali i za očuvanje i produbljivanje veza sa nama bliskim osobama.
Osobe sa visokim indeksom inteligencije dobro se snalaze u svijetu znanja i lako izražavaju svoje misli. Međutim, u svijetu emocija važno je iskazivanje vlastitih osjećaja i uočavanje tuđih. Treba postići suglasnosti sa sobom, drugim ljudima i društvom u kome živimo.
U novoj knjizi trojica znanstvenika: Moshe Zeidnera sa University of Haifa, Gerry Matthewa sa University of Cincinnati i Richarda D. Robertsa iz Centar for New Constructs, Educational Testing Service, Princeton, N.J., pristupaju problemu kritički i revidiraju neke od ranije prihvaćenih, a nedokazanih postavki. Njihova knjiga nosi naslov:
“Što znamo o emocionalnoj inteligenciji: kako ona utječe na učenje, posao, veze i na naše mentalno zdravlje”. Knjigu je 2009. godine objavio MIT Press, a nedavno je nominirana za nagradu PROSE, koju dodjeljuju američki izdavači za stručnu i znanstvenu izvrsnost u kategoriji biomedicine i neuroznanosti.
Na promociji MIT Pressa autori su iznijeli svoju definiciju emotivne inteligencije kao “sposobnosti da se suočimo s vlastitim i tuđim emocijama, da kontroliramo emocije i da ih prenesemo drugima”. Suštinu vide u razumijevanju emocija, svojih i tuđih. Svaki od autora knjige je stručnjak u dijelu obrađenog području, tako da ga zajednički potpuno pokrivaju svojim istraživanjima. Poglavlja knjige govore o načinu mjerenja emocionalne inteligencije, o njezinim vrstama, o njezinom odnosu s racionalnom inteligencijom, o njezinoj ulozi u stvarnom svijetu, o načinima za povećanje emocionalne inteligencije radom na sebi.
U knjizi su prikazana istraživanja emocionalne inteligencije koja se nastavljaju na ona prethodna. Tijekom ispitivanja autori se služe video prikazima različitih životnih situacija u kojima ispitanici nakon zaustavljanja slike i tona moraju nastaviti priču na temelju svojeg doživljaja. Nastavak istraživanja potaklo je želju u današnjem društvu za ispunjenošću života svakog pojedinca i želju za postizanjem osobnog zadovoljstva i sreće. Uz znanstvenike, temom emocionalne inteligencije bave se i mnogi drugi na popularan, ali često površan način koji veliki interes javnosti žele iskoristiti za vlastitu zaradu.
Zbog tijesne povezanosti osobnosti i osjećaja, autori smatraju da je potrebno dokazati olako prihvaćeno tumačenje da smirenost i sreća upućuju na osobu visoke emocionalne inteligencije. Površna procjena ozbiljne situacije i zanemarivanje ozbiljnosti problema sigurno nisu znak emocionalne inteligencije. Nadalje, izražavaju sumnju da osobe koje su po prirodi vedre treba automatski proglasiti emocionalno inteligentnima. Neopravdanim smatraju poslovnu uspješnost pripisivati emocionalnoj inteligenciji kada ju pojedinci postižu hvalisanjem i nametanjem privida o uspješnosti drugima u radnom okruženju. Tek treba razjasniti kako loše raspoloženje i stanje stresa utječu na našu sposobnost za donošenje važnih odluka.
Ova knjiga pristupa kritički i pronalazi slabosti i probleme i u testovima namijenjenim mjerenju emocionalne inteligencije. Posebno ističu slabu vrijednost testova za samoprocjenu. Svi oni koji vjeruju u mističnu snagu emocionalne inteligencije i njezinu laku procjenu u različitim životnim situacijama možda će biti razočarani nalazima nove knjige.
Izvor: MIT Press
