Jedna od glavnih stvari koja čovjeka razlikuje od životinje zasigurno su osjećaji. Osjećaji nas tjeraju na razgovor, potiču nas na razne aktivnosti, o osjećajima razmišljamo i osjećajima razumijemo. No, novo istraživanje otkrilo je kako neke životinje nisu samo vođene instinktom, već se kod nekih pojavljuju i osjećaji, u prvom redu empatija.
Već znamo da su neke vrste osjećaja dokumentirane kod slonova, dupina te osobito pasa, ali u zadnje vrijeme istraživačima su sve zanimljivije i prerijske voluharice, ponajviše zato što su ti glodavci sociološki dosta razvijeni.
Kako je objavljeno u časopisu Science, ponašanje prerijske voluharice može biti motivirano empatijom. Istraživači su napravili eksperiment u kojem su privremeno izolirali neke članove „rodbine” i „poznanika” voluharica te ih izložili blagim šokovima. Kada su ih vratili natrag, voluharice koje nisu bile izložene šoku počele su lizati one koje su bile pod stresom i tako ih tješile. Kada su drugu skupinu voluharica odvojili, ali ne ih i izložili šoku, prilikom njihova povratka nije se dogodio isti scenarij. Instrument kojim su mjerili stanje hormona otkrio je kako su članovi obitelji i poznanici voluharice bili ožalošćeni kada ju nisu mogli utješiti.
No, zanimljivo je da su ponovili eksperiment na drugoj voluharici i stavili ju kasnije među voluharice s kojima se prije nije susrela, ali one nisu pokazivale nikakve znakove empatije. Dakle, došli su do zaključka da se voluharice međusobno tješe samo ako se poznaju i time negirali mogućnost da to rade nagonski.
Budući da je kod ljudi oksitocin hormon koji je povezan s empatijom, u jednom su eksperimentu blokirali taj neurotransmiter da vide kako će tada voluharice reagirati. Međutim, blokiranje oksitocina nije spriječilo članove obitelji i poznanike voluharice da ju i dalje tješe.
Ova otkrića pružaju nam novi uvid u mehanizam empatije i evoluciju kompleksnih ponašanja kod životinja, pogotovo onih motiviranih empatijom.
