Istraživači sa Sveučilišta Clemson našli su način prikupljanja i ponovnog korištenja enzima zadržavajući njihov radni učinak. Članak o novom modelu koji može utjecati i na istraživanja raka objavljen je u časopisu Small.
Enzimi su proteini okruglog oblika porijeklom od živih organizama, a koji povećavaju brzinu kemijske reakcije.
“Pronašli smo robustan i jednostavan način za privlačenje određenih enzima, njihovo koncentriranje te za njihovo ponovno korištenje”, rekao je Stephen Foulger, profesor na School of Materials Science and Engineering na Svučilištu Clemson. “Enzimi su i dalje funkcionalni nakon prikupljanja.”
U procesu pročišćavanja najteži je aspekt izoliranje jedne vrste proteina iz složenih smjesa. To je od vitalnog značaja za određivanje funkcije, strukture i interakcije proteina.
Znanstvenici sada koriste nanočestice za hvatanje i recikliranje enzima. Našli su način da priključe enzim na površinu čestice, dopuste enzimu da se veže za nju, te da uklone česticu i utvrde da je enzim još uvijek funkcionalan.
“Uzeli smo protein koji je bio proizveden u tlu, stavili njegov izvor hrane izvana na nanočesticu te se protein u osnovi uhvatio za izvor hrane”, rekao je Foulger. “Zamrznuli smo enzim na mjestu i uklonili česticu, a time smo otkrili i komercijalno održiv način prikupljanja ovih proteina.”
“Ova metoda s nanočesticama pruža vrlo učinkovito sredstvo za izoliranje složenih enzimskih sustava za korištenje u biotehnologiji”, rekao je Vincent Rotello, profesor kemije na Sveučilištu Amherst u Massachusettsu. “Ova metoda mnogo obećava i za razne biomedicinske primjene.”
Istraživanje je ustanovilo univerzalni model za koncentraciju i vađenje poznatih enzima, ali to može biti neprocjenjiv alat u prepoznavanju nepoznatih enzima.
“Ovaj model je nagovještaj i za ono što radimo u istraživanju raka jer se počinjemo fokusirati na ‘vanjsku stranu’ nanočestica za odvajanje određenih proteina koji upravljaju rastom stanica raka”, rekao je Foulger.
Cilj je istraživača promijeniti staničnu koncentraciju ključnih proteina kod stanica raka kako bi se poremetila njihova sposobnost širenja, čime se kontrolira rast raka u tijelu.
