Slavni dani osvajanja svemira su iza nas; najsvjetliji trenutak ljudskog roda dogodio se 1969. godine, kada smo prvi put kročili na Mjesec. Program Apollo, kojim je to postignuto, trajao je četiri kratke godine, nakon čega je ugašen daljnji proboj čovječanstva u svemir; od prosinca davne 1972. godine ljudi nisu napustili Zemljinu orbitu.
U cijeloj povijesti čovječanstva, samo je 12 ljudi kročilo na drugo nebesko tijelo (Credit: NASA)
Trenutno nekoliko nacija želi nastaviti gdje se stalo prije pune 44 godine. Sjedinjene Američke Države ciljaju na Mars, Kina i Rusija planiraju slati svoje ljude na Mjesec, dok Indija ulaže velika sredstva kako bi se tehnološki približila prethodno navedenima; upravo se zahuktava nova svemirska utrka.
Uz spomenute države, pojavile su se i neke privatne kompanije koje u osvajanju svemira vide priliku za profit. Jedna od takvih je i SpaceX, koja će krajem desetljeća poslati vlastiti svemirski brod na Mars.
Europska svemirska agencija nije iznimka; također žele na Mjesec. No njeni planovi nešto su detaljniji od popisa želja koje su iznijeli Rusi ili Kinezi – ESA, naime, želi na Mjesecu izgraditi trajnu naseobinu koju oni nazivaju “lunarnim selom”.
Johann-Dietrich Wörner, ravnatelj ESA-e, računa na potporu zemalja-članica. Istraživanje svemira dobija sve snažniju financijsku potporu u svijetu, pa je Europa prisiljena pratiti međunarodne trendove ukoliko želi ostati tehnološki kompetitivna ostalim zemljama.
Prema Wörneru, riječ je o dugoročno najisplativijem projektu istraživanja svemira. Već sada postoje tehnologije, kaže on, koje mogu koristiti lunarne resurse za podmirivanje dijela potreba takve ispostave. Do trenutka formiranja iste, razvit će se i nove tehnologije, koje će olakšati i pojeftiniti cijeli proces: iz tla će se crpiti materijali za izgradnju ispostave, dok će se iz vodenog leda dobiti voda, kisik i vodik.
Optimalan položaj za ispostavu jest južni pol: osim što ondje ima spomenutog vodenog leda u velikim količinama, taj je dio u trajnoj sjeni. Ondje bi astronauti bili zaštićeni kako od radijacije sa Sunca, tako i od mikrometeora, koji znatno rjeđe pogađaju polove no ostale dijelove lunarne površine.
Wörner želi da se i ostale zemlje svijeta uključe u izgradnju lunarnog sela. Troškovi ovakvog pothvata veliki su, no njegova dugoročna korist za cijeli planet još je veća. Takvo bi mjesto poslužilo kao odskočna daska u dubine našeg sustava, novi “golemi skok za čovječanstvo”.
Izvor: ESA/Space.com
