Evo kako je izgledalo voće i povrće prije nego što smo ga udomaćili

I dok se danas u proizvodnju hrane sve više uvlači genetički inženjering, ubacujući gene drugih vrsta u široko rasprostranjene poljoprivredne kulture, što izaziva cijeli niz etičkih pitanja, ali i bojazni oko zdravstvene ispravnosti navedene hrane, naši preci su tijekom tisuća godina postupkom prirodne selekcije kultivirali cijeli niz biljnih vrsta, mjenjanjući ih gotovo do neprepoznatljivosti, a bez da su time imalo narušili zdravstvenu ispravnost navedenih.

Stoga vam u nastavku donosimo nekoliko primjera selektivnog uzgoja, koji je od divljih biljaka stvorio voće i povrće koje danas beremo u vrtu ili kupujemo u dućanu nesvjesni kako je dotično izvorno izgledalo.

Lubenica

Kao vjerojatan divlji predak domaće lubenice smatra se vrsta Citrullus colocynthis, koju karakteriziraju iznimno gorki plodovi, prosječne veličine od 5 do 10 cm, a iz kojih se tijekom tisuća godina razvila lubenica kakvu danas poznajemo. I dok slika koju je u 17. stoljeću naslikao Giovanni Stanchi prikazuje bitno drugačiju zrelu lubenicu, kod koje se ističe zanimljiva mješavina bijelih i crvenih dijelova, unutrašnjost današnje lubenice je u potpunosti crvena (ili žuta, ovisno o sorti). Iako neki ističu kako je na Stancchijevoj slici prikazana nezrela lubenica, crne sjemenke daju naslutiti kako je ipak riječ o zrelom primjerku.

Banana

Smatra se da su prve „domaće” banane zasađene prije 7000 godina (a možda i 10 000 godina), i to na području današnje Papue Nove Gvineje, a potom su se proširile diljem jugoistočne Azije. Pritom su se moderne banane razvile iz dva tipa svojih divljih srodnica, sorti Musa acuminata i Musa balbisiana, koje karakteriziraju velike, tvrde sjemenke. Zahvaljujući intenzivnoj hibridizaciji, moderna banana postala je bitno duža i lakša za guljenje, te je u usporedbi sa svojim divljim pretkom bitno ukusnija i hranjivija, a ima i manje sjemenke.

Patlidžan

I dok je današnji domaći patlidžan duguljasto okruglo povrće, obično ljubičaste ili bijele boje, njegov divlji rođak ima puno manji plod, veličine borovnice, te raste u grozdovima koji po dozrijevanju poprimaju crvenkastu boju.

Mrkva

Za razliku od pšenice, koja se uzgaja već tisućama godina, početak uzgoja mrkve puno je novijeg datuma, s prvim primjercima uzgojenim tijekom 10. stoljeća na području Perzije i Male Azije. I dok su prvotno uzgojene mrkve imale tanak i razgranat korijen, obično ljubičaste ili bijele boje, moderna mrkva razvila se u povrće debelog korijena i karakteristične narančaste boje. Doduše, postoje i sorte drugih boja, od kojih se posebice ističe ljubičasta mrkva.

Kukuruz

Selektivni uzgoj kukuruza, koji je započeo 7000. godine pr. Kr., izuzetan je primjer kako dugotrajna selekcija može od gotovo nejestive divlje biljke nalik travi stvoriti bogatu žitaricu kakav je kukuruz. Štoviše, polovica navedenih promjena dogodila se od 15. stoljeća, nakon što su Europljani počeli uzgajati kukuruz.

Breskva

Biljke iz kojih su se razvile današnje breskve davale su male plodove, siromašne mesom, uz slankast okus koji je nalikovao onom kod leće, a prvi su ih udomaćili Kinezi. Današnja breskva daje čak 64 puta veći plod u odnosu na svoju divlju inačicu.

Izvor: Bussines Insider