Studija objavljena u časopisu Current Biology objasnila je kako prekomjerno treniranje može dovesti do – psihičke iscrpljenosti.
Naime, za potrebe studije su znanstvenici preopteretili sportaše treniranjem. To ih je u konačnici navelo na donošenje impulzivnih odluka. Razlog za to je dio mozga povezan s kritičkim donošenjem odluka koji je bio umoran i slabije radio. Tjelovježba je uvijek preporučljiva, ali s mjerom.
Područja u mozgu
“Prefrontalni korteks koji je bio pod utjecajem do kojeg je dovelo treniranje bio je isti kao u jednom prethodnom istraživanju kad se pokazao osjetljivim na prekomjerni kognitivni rad”. Objašnjenje je to Mathiasa Pessiglionea, jednog od autora studije. “Dakle, ta se regija mozga pokazala kao slabo mjesto moždane mreže odgovorne za kognitivnu kontrolu”.
Istraživanje je pokazalo kako i fizički i mentalni napor iziskuju kognitivnu kontrolu. Tijekom zahtjevnog sportskog treninga potreba za kognitivnom kontrolom ide uvijek zajedno s održavanjem fizičkog napora. U suprotnom postoji mogućnost ozljeda.
“Morate kontrolirati automatski proces koji vas zaustavlja kad vas bole mišići ili zglobovi”, istaknuo je Pessiglione.
Tim znanstvenika je na ovu ideju došao zahvaljujući francuskom Nacionalnom institutu za sport, ekspertizu i performanse (INSEP). INSEP inače priprema sportaše za Olimpijske igre.
Sindrom pretreniranosti
Htjeli su utvrditi dovodi li sindrom pretreniranosti do istog oblika umora koji izaziva intelektualni rad.
Znanstvenici su tako odabrali 37 muških sportaša, prosječne dobi od 35 godina, koji rade treninge izdržljivosti. Jednima je rečeno da nastave s uobičajenim rasporedom treninga. Drugima je naloženo da pojačaju svaki trening za 40%. Istraživanje je trajalo ukupno tri tjedna.
Tim znanstvenika je provodio bihevioralne testove i snimanje funkcionalnom magnetnom rezonancom (fMRI). Otkrili su kako je fizička pretreniranost uzrokovala jači osjećaj umora. Pretrenirani sportaši na kraju su birali trenutne umjesto dugoročnih rezultata, a pokazalo se i da je aktivacija lateralnog prefrontalnog korteksa bila slabija.
“Naša otkrića skreću pozornost na činjenicu da su neuralna stanja vrlo bitna. Ljudi ne donose iste odluke kad je mozak umoran i kada je odmoran”, zaključuje Pessiglione.
