Svijet je i službeno “opasno mjesto”. Ali što nas točno čeka iza ugla? Svjetski ekonomski forum (SEF) ima odgovor, a da budemo iskreni – možda bi vam bilo draže da ga niste pročitali. Njihovo najnovije Izvješće o globalnim rizicima otkriva što bi sve moglo poći po zlu ove godine, ali i u narednom desetljeću. Upozorenje: popis nije za one slabih živaca.
Što je ovo izvješće i zašto ga uopće čitati?
SEF je poznat po godišnjim okupljanjima elite u Davosu, gdje se bogati i moćni sastaju kako bi razgovarali o svjetskim problemima – i možda, samo možda, pronašli rješenja. Njihovo Izvješće o globalnim rizicima izlazi već 20 godina, a cilj mu je, barem teoretski, upozoriti svijet na opasnosti koje nas čekaju i dati smjernice kako ih izbjeći.
Kako funkcionira? SEF anketira više od 900 stručnjaka – akademike, poslovne ljude, političare, predstavnike međunarodnih organizacija – i traži od njih da rangiraju 33 rizika prema vjerojatnosti i potencijalnom utjecaju. Ti rizici pokrivaju pet ključnih područja: okoliš, geopolitiku, društvo, tehnologiju i ekonomiju. Ukratko, sve što nas može uništiti nalazi se na tom popisu.
Osim rangiranja pojedinačnih prijetnji, stručnjaci procjenjuju i opći ton nadolazećih godina. Hoće li svijet biti „mirno“ mjesto ili nas čekaju prevrati i krize? Spoiler: mir nije baš na meniju.
Najveće prijetnje za 2025. godinu: Ratovi i oružani sukobi
Ako ste mislili da su klimatske promjene najveći problem, razmislite još jednom. Prema izvješću, najveća prijetnja ove godine su oružani sukobi među državama. Pogledajte svijet oko sebe: od rusko-ukrajinskog rata, preko Bliskog Istoka i Afrike, do geopolitičkih napetosti u Aziji, karta svijeta postaje sve više crvena – i ne zbog boje na globusu.
Gotovo 25% stručnjaka smatra da bi ratovi mogli izazvati globalnu krizu ove godine. Što je posebno zabrinjavajuće, ovi sukobi nose sa sobom niz povezanih rizika:
- Geopolitički problemi, uključujući trgovinske sukobe i borbu za resurse.
- Kibernetičke prijetnje, poput špijunaže i kibernetičkog ratovanja.
- Misinformacije i dezinformacije, koje pogoršavaju političke podjele i destabiliziraju društva.
Ako sve ovo zvuči poznato, to je zato što već živimo u takvom svijetu. Kako izvješće napominje, sve je manje međunarodnih napora za očuvanje mira, dok vojne sile sve više usvajaju stav „pobjednik uzima sve“. Drugim riječima, ako se pitate zašto još uvijek nemamo mir u Ukrajini, odgovor je jednostavan: nitko se ne trudi dovoljno.
„Rastuće geopolitičke napetosti i narušeno povjerenje oblikuju globalni krajolik rizika,“ izjavio je Mirek Dušek iz SEF-a. „Lideri imaju izbor: pronaći načine za suradnju i otpornost ili se suočiti s još većim ranjivostima.“
Nažalost, suradnja trenutno zvuči jednako realno kao i priča o jednorozima. I dok lideri odlučuju, obični ljudi plaćaju cijenu – doslovno i metaforički.
Dugoročne prijetnje: Dobrodošli u klimatsku krizu
Ako preživimo ratove i političke sukobe u 2025., ne opuštajte se previše. Jer dugoročno gledano, klimatske promjene i ekstremni vremenski uvjeti dominiraju listom rizika. Ovaj problem nije nov – već desetljećima znamo da planetu ne ide baš najbolje. Ipak, prema izvješću, stvari će postati još gore.
„Ekstremni vremenski događaji i dalje su najveći rizik u narednom desetljeću,“ stoji u izvješću. Gubitak bioraznolikosti, kolaps ekosustava, nedostatak prirodnih resursa i zagađenje također su među glavnim prijetnjama.
Primjeri se gomilaju svaki dan: smrtonosni požari u Kaliforniji, razorni uragani u Karibima, rekordne suše u Europi. Sve to, naravno, potiče migracije, političke krize i ekonomske troškove koje će na kraju svi osjetiti.
Kao što izvješće suptilno primjećuje: „Duboke podjele i rastuća fragmentacija mijenjaju međunarodne odnose upravo kad bi trebali biti jači nego ikad.“ Ukratko: dok se svijet bori s vlastitim problemima, klimatska kriza nezaustavljivo napreduje.
Postoji li rješenje?
Skeptični ste? Razumljivo. Gotovo 90% stručnjaka smatra da će sljedeće dvije godine biti „turbulentne“ ili „olujne“. No, prema izvješću, postoji nada – ili barem nešto nalik na to.
„Od sukoba do klimatskih promjena, suočavamo se s međusobno povezanim krizama koje zahtijevaju koordiniranu, kolektivnu akciju,“ rekao je Mark Elsner iz SEF-a. „Obnova povjerenja i suradnje hitno je potrebna.“
Ali budimo realni: svijet trenutno nije u stanju sjesti za stol i dogovoriti se o najosnovnijim stvarima. I dok lideri manevriraju kroz svoje sitne geopolitičke igre, prosječni ljudi sve više osjećaju posljedice nesposobnosti da se fokusiramo na zajednički cilj.
Skriveni rizici: Što se (još) ne vidi na površini?
Dok su oružani sukobi i klimatske promjene u središtu pažnje, postoji cijeli niz prijetnji koje tinjaju u pozadini, spremne eksplodirati kad ih najmanje očekujemo. Oni možda nisu na vrhu liste u Izvješću o globalnim rizicima, ali to ne znači da su manje opasni – samo ih je teže uočiti dok ne postane prekasno. Dakle, što se skriva ispod radara?
1. Biološki rat: Prijetnja koja ne dolazi s naslovnica
Zvuči kao zaplet lošeg trilera, ali uporaba bioloških oružja i manipulacija mikroorganizmima za geopolitičke ciljeve sve više zabrinjava stručnjake. Napredak u sintetskoj biologiji omogućuje stvaranje organizama koji su smrtonosniji, otporniji i teže otkrivi. Zamislite pandemiju koja je namjerno izazvana, s virusom optimiziranim za maksimalnu štetu – i bez ikakvog „cjepiva u rekordnom roku“.
Što je najgore? Većina zemalja nije spremna za ovu vrstu prijetnje. Dok se svi fokusiraju na cyber napade i konvencionalno oružje, laboratoriji širom svijeta već rade na tehnologijama koje bi u krivim rukama mogle postati smrtonosne.
2. Gospodarski kolaps: Kad domino efekt krene
Dok inflacija, recesije i dugovi izgledaju kao uobičajeni problemi, postoji scenarij u kojem bi globalni ekonomski sustav mogao kolabirati brže nego itko očekuje. Što bi ga moglo pokrenuti? Kombinacija – bankovni sustavi oslabljeni prevelikim dugom, energetske krize koje potkopavaju industriju i fragmentacija globalne trgovine zbog političkih sukoba.
Uz to, kripto tržište i siva ekonomija predstavljaju dodatne rizike. Ako veliki igrači na tržištu propadnu (prisjetimo se situacije s FTX-om), šokovi bi se mogli proširiti i destabilizirati financijske tokove diljem svijeta.
3. Tehnološke prijetnje: Kad AI krene „na svoju ruku“
Kibernetički napadi i špijunaža možda su dobro poznati problemi, ali uspon umjetne inteligencije (AI) otvara nove, zastrašujuće mogućnosti. Zamislite AI sustav koji autonomno odlučuje o ciljevima za napad ili deepfake tehnologiju koja destabilizira čitave vlade putem lažnih dokaza i videozapisa.
Još jedan problem? Tehnologija se razvija brže nego što se regulira. Dok političari raspravljaju o osnovnim pitanjima, tehnološke korporacije već oblikuju budućnost u kojoj bi strojevi mogli imati više moći od ljudi.
4. Nestabilna društva: Kad nestane povjerenje
Rastuća nejednakost, politička polarizacija i opadanje povjerenja u institucije nisu samo “neugodni problemi” – oni su tempirana bomba. Društva koja se raspadaju iznutra često otvaraju vrata revolucijama, autoritarizmu i društvenim nemirima. Kad ljudi izgube vjeru u sustav, skloni su tražiti radikalna rješenja – čak i ona koja zvuče kao recept za katastrofu.
Primjer? Porast ekstremizma, i s lijeva i s desna, u mnogim razvijenim zemljama. Što se događa kad mase odluče da je „vrijeme za reset“? Povijest nam nije ponudila previše optimističnih odgovora.
Što učiniti?
Skriveni rizici su upravo to – skriveni. Ne očekujte da će postati glavna tema na vijestima sve dok ne udare svom snagom. No, ono što možemo učiniti jest bolje pratiti trendove, ulagati u otpornost društva i biti oprezni s naprednim tehnologijama. Ili, naravno, možemo čekati i nadati se najboljem – ali povijest pokazuje da to baš i nije strategija koja pali.
Jer ako nas nešto može iznenaditi, onda su to rizici koje nismo vidjeli dok nam već nisu pokucali na vrata.
Kao što izreka kaže: “Oni koji ne uče iz povijesti osuđeni su ponavljati je.” Ako pogledamo prošlost, čini se da smo vrlo talentirani u ignoriranju upozorenja – sve dok ne bude prekasno. Globalna izvješća, poput ovog koje nam daje Svjetski ekonomski forum, redovito pokušavaju predvidjeti i spriječiti krize, ali koliko je svijet do sada slušao? Spoiler: ne baš puno.
Kad je sve bilo jasno – ali nitko nije djelovao
Pogledajmo nekoliko primjera iz nedavne povijesti:
- Financijska kriza 2008.:
U godinama prije sloma tržišta, stručnjaci su jasno upozoravali da se američko tržište nekretnina napuhuje do točke pucanja. Investicijske banke stvarale su riskantne financijske proizvode, a globalni ekonomski sustav bio je previše ovisan o neprovjerenim kreditima. Što se dogodilo? Upozorenja su ignorirana, jer su svi – od banaka do vlada – bili previše zauzeti profitiranjem. Rezultat? Svjetska ekonomija završila je u kaosu. - Pandemija COVID-19:
Da, pandemija nas je „iznenadila“, ali ne baš toliko koliko mislimo. Stručnjaci su godinama upozoravali da bi zoonotske bolesti – one koje prelaze sa životinja na ljude – mogle izazvati globalnu pandemiju. Ipak, kad je COVID-19 stigao, svijet nije bio spreman. Nedostatak opreme, neusklađene mjere i kaos u komunikaciji jasno su pokazali koliko smo ignorirali pripreme. - Klimatske promjene:
Nitko ne može reći da nas nisu upozorili. Već desetljećima znanstvenici ukazuju na porast temperature, otapanje polarnih kapa i sve češće ekstremne vremenske uvjete. Ali što se dogodilo? Emisije CO2 i dalje rastu, dok se mnoge vlade fokusiraju na kratkoročne političke bodove umjesto na dugoročna rješenja.
Zašto ne učimo?
Ako su upozorenja tako jasna, zašto ih stalno ignoriramo?
- Kratkoročni interesi: Ljudi, kompanije i političari često su usmjereni na ono što donosi brze rezultate, dok ozbiljni problemi ostaju „nečiji tuđi problem“ – obično budućih generacija.
- Psihološki otpor: Priroda nas čini sklonima ignoriranju katastrofa dok se ne dogode. U psihologiji to zovu normalizacijom odstupanja – sve dok nas kriza ne dotakne izravno, vjerujemo da nije tako strašno.
- Politička polarizacija: Umjesto da se globalni problemi tretiraju kao zajednička odgovornost, postaju teme političkih igara. Pitanja poput klimatskih promjena ili pandemija često se svode na ideološke bitke, dok rješenja ostaju po strani.
Mogu li upozorenja ikad uspjeti?
Ponekad uspiju – ali obično tek nakon što nas skupo koštaju. Primjerice, nakon financijske krize 2008., mnoge zemlje su reformirale svoje bankovne sustave kako bi spriječile sličan scenarij. No, je li to bilo preventivno ili samo reaktivno? Većina bi se složila s ovim drugim.
Klimatska kriza je možda najjasniji primjer. Svi znamo što se događa, ali globalne emisije CO2 i dalje rastu. Razvijene zemlje često obećavaju promjene, ali ih ne implementiraju u cijelosti. Zemlje u razvoju traže pravedan pristup resursima, dok industrijski giganti nastavljaju s business-as-usual pristupom. Rezultat? Još jedan konferencijski konsenzus bez konkretnih akcija.
Tko profitira od kaosa?
Kažu da se u svakom kaosu krije prilika, a ako bolje pogledate, uvijek postoji netko tko iz svjetskih kriza izvlači korist – dok većina pati. Ratovi, pandemije, financijski kolapsi i klimatske katastrofe često izgledaju kao univerzalne tragedije, ali za neke su one – zlatna prilika. Dakle, tko su ti „pobjednici“ u globalnom kaosu?
1. Vojna industrija: „Posao“ koji nikad ne staje
Gdje god je rat, vojnim proizvođačima ide odlično. Oružje, streljivo, vojni avioni i dronovi – sve to postaje unosna roba čim napetosti eskaliraju. Na primjer, rat u Ukrajini pokrenuo je lavinu narudžbi za vojne sustave diljem Europe i SAD-a.
Za kompanije poput Lockheed Martina, Raytheona ili Rheinmetalla, rat nije tragedija – to je unosan ugovor. Globalna vojna potrošnja u 2023. godini dosegla je rekordnih 2,2 bilijuna dolara, a rast će se nastaviti kako sukobi budu trajali.
2. Energetski divovi: Kriza kao izgovor
Kad cijene energenata divljaju, naftne i plinske kompanije često ostvaruju rekordne profite. Na primjer, tijekom energetske krize 2022. godine, izazvane rusko-ukrajinskim ratom, energetski divovi poput BP-a i ExxonMobila izvijestili su o povijesno visokim zaradama.
Dok potrošači plaćaju astronomske račune za grijanje i gorivo, energetske korporacije tvrde da je to „posljedica tržišnih uvjeta“ – ali njihovi dioničari svakako nemaju ništa protiv.
3. Tehnološke kompanije: Digitalni kaos, digitalni rast
Pandemija COVID-19 bila je katastrofa za većinu ljudi, ali za tehnološke gigante poput Amazona, Zooma i Microsofta, bila je – jackpot. Kako su ljudi ostajali kod kuće, digitalne usluge postale su nužnost, a prihodi tehnoloških kompanija eksplodirali.
Isto vrijedi za digitalnu sigurnost. Rast kibernetičkih prijetnji potaknuo je potražnju za sigurnosnim rješenjima, što je omogućilo tehnološkim kompanijama da zarađuju na strahu od hakiranja i cyber napada.
4. Financijski spekulanti: Igranje na nesreću
Na svjetskim tržištima, gdje jedni gube, drugi profitiraju. Financijski fondovi koji se klade na pad (tzv. short selling) često ostvaruju ogromne dobitke tijekom kriza. Tijekom financijske krize 2008., dok su milijuni ljudi gubili domove, nekoliko hedge fondova ostvarilo je milijarde dolara profita klađenjem na pad tržišta nekretnina.
Danas, kad se suočavamo s inflacijom i ekonomskom nesigurnošću, spekulanti koriste slične strategije – jer kaos za njih znači volatilnost, a volatilnost znači zaradu.
5. Politički oportunisti: Strah kao alat
Krize nisu samo financijska prilika – one su i politička platforma za one koji znaju igrati na kartu straha. U nesigurnim vremenima, populistički lideri često koriste krize kako bi učvrstili vlast i skrenuli pažnju javnosti sa svojih neuspjeha.
Primjer? Povezivanje migracija i sigurnosnih prijetnji tijekom klimatskih i geopolitičkih kriza često postaje alat za polarizaciju društva. Istovremeno, prijedlozi ojačanih mjera sigurnosti, nadzora i zatvorenih granica omogućuju političarima da prošire svoju moć – iako to često ne rješava stvarne uzroke problema.
6. Privatne tvrtke i „zeleni kapitalizam“
Klimatske krize donijele su nebrojene probleme, ali za industriju „održivih rješenja“, to je prilika za ogromne profite. Zelene tehnologije, solarni paneli, električni automobili i trgovina emisijama CO2 sada su tržište vrijedno milijarde dolara. I dok su ove inovacije neophodne, njihova proizvodnja često dolazi s vlastitim etičkim dilemama, poput eksploatacije minerala ili monopolizacije resursa.
Tko plaća cijenu?
Naravno, dok neki profitiraju, većina svijeta plaća cijenu. Obični ljudi suočavaju se s gubitkom domova, rastućim troškovima života, nesigurnošću na radnom mjestu i smanjenim povjerenjem u sustav. Na kraju, najveći gubitnici su oni koji najmanje sudjeluju u stvaranju tih kriza.
Kad je svijet u kaosu, pratite trag novca
Kao što povijest pokazuje, kaos uvijek stvara pobjednike i gubitnike. Ključno pitanje je hoće li oni koji profitiraju preuzeti odgovornost za rješavanje problema koje pomažu produbiti – ili će nastaviti „igrati na sigurno“, na štetu svih ostalih. Ako je suditi po dosadašnjem iskustvu, odgovor već znamo.
