Prema članku CNN-a, bez obzira na to da li imate sive, zelene, plave ili smeđe oči, činjenica je da su sve šarenice zapravo smeđe boje i da je sve stvar percepcije.
Bez brige, i dalje možete uputiti nekome kompliment u vezi njihovih lijepih „plavih očiju“, tu su samo malo biologija i fizika da vam objasne kakve su šarenice iza svega onoga što mi površinski vidimo.
Ne postoji, recimo, plavi pigment šarenice. Takvo opaženo plavetnilo je samo posljedica loma i refleksije svjetlosti. Iako ih mi opažamo u raznim nijansama boja, sve šarenice su tehnički – smeđe boje, a za to možemo kriviti melanin. Ili bolje rečeno, melanocite u šarenici.
S obzirom na to da je melanin prirodni smeđi pigment (tamnosmeđi, najčešće) i da se nalazi u svim šarenicama (osim kod ljudi s albinizmom), stvar je samo u količini melanina i načina na koje se svjetlo apsorbira i reflektira. Tako se događa ono što mi opažamo kao najrazličitije boje ljudskih šarenica, a rezultat su raznih optičkih iluzija.
Malo kome nije poznat fenomen plave boje šarenica kod novorođenčadi. Sve je to zbog toga što se melanin još treba formirati. Kad se to kasnije dogodi, šarenice djeteta mijenjaju boju. Melanin ima sposobnosti apsorbirati različite količine svjetla, ovisno o tome koliko ga ima. Što je više melanina u šarenici, više je i svjetla apsorbirano, a manje reflektirano prema van. Kao rezultat toga vidimo ljude sa smeđim šarenicama očiju.
Kod plavookih ljudi sve je posljedica dijametralno obrnutih zakonitosti. To objašnjava te dvije boje šarenica, smeđu i plavu, no što je s ostalima? Ostale zelene, sive i ine nijanse su optički rezultat količine, kakvoće i varijanti raspršenosti pigmenta u prednjem graničnom dijelu šarenice.
Spomenuta kakvoća i količina pigmenta također je ovisna o samoj konstrukciji šarenice. Upravo zato je zbog bogatstva varijanti tekstura i uzoraka svaka šarenica jedinstvena poput otiska prsta. Objašnjenja evolucije boja šarenica se kreću od teorije postupnog mijenjanja zbog migracija u hladnije krajeve pa do onoga da je za raznolikost kriva mutacija zbog koje šarenica nije više mogla proizvoditi dovoljno melanocita.
Ovo su možda dosadno notorni podaci fizičarima i biolozima, ali su izuzetno zanimljivi entuzijastima popularne znanosti koji će nakratko utažiti žeđ za barem malim proširivanjem znanja na tom polju.
