Novootkriveni oblik plesanja u krug zbunjuje astronome; ne zbog složene koreografije, već zato što je nejasno zašto plesači – patuljaste galaksije – plešu u krugu oko mnogo veće galaksije Andromede.
Astronomi u međunarodnome timu, koji su otkrili tu zanimljivu kozmičku koreografiju, iznenađeni su prstenom kojega su, kružeći oko Andromede, stvorile male galaksije. U timu su i profesor Geraint Lewis iz Škole fizike u Sidneyju, PhD doktorand na Sveučilištu Macquarie Anthony Conn, te dr. Dougal Mackey s Australskoga nacionalnog sveučilišta.
Patuljaste galaksije stvorile su krug i kreću se oko Andromede u naizgled složenoj koreografiji. Ovo je prvi put da astronomi gledaju jednu takvu neobičnu strukturu; shvaćanje toga procesa moglo bi pomoći našemu razumijevanju nastanka galaksija. Slika: ESA/WikicommonsTo otkriće, objavljeno u prestižnome časopisu Nature, predstavlja izazov našim shvaćanjima o nastanku i razvoju galaksija.
Iznenađujući rezultat ovoga istraživanja otkriva nam da otprilike polovica od 30-tak Andromedinih patuljastih galaksija-satelita kruži oko veće galaksije Andromede – koja je najbliži divovski susjed u svemiru našoj vlastitoj galaksiji, Mliječnoj stazi.
“Astronomi promatraju Andromedu još od vremena kada su ju perzijski zvjezdoznanci prvi put zamijetili prije više od tisuću godina, ali tek smo ju u prošlome desetljeću pomno proučavali Pan-Andromeda Archeologichal Survey teleskopima,” rekao je profesor Geraint Lewis jedan od najznačajnijih autora u časopisu Nature.
“Pan-Andromeda Archeological Survey – od milja PAndAS – veliki je projekt na kojemu je rađeno između 2008. i 2011., u kojem se koristio kanadsko-francusko-havajski teleskop smješten na vulkanu Mauna Kea na Velikom otoku Hawaii. Sad proučavamo podatke koji su prikupljeni, i to nam omogućuje prvi panoramski pogled na našeg najbližeg velikog suputnika u svemiru,” objasnio je profesor Lewis.
“Kad smo pogledali patuljaste galaksije koje okružuju Andromedu, očekivali smo ih pronaći kako nasumično zuje poput ljutitih pčela oko košnice.”
“Umjesto toga, otkrili smo da polovica andromedinih satelita kruže zajedno po ogromnoj galaktičkoj ravni koja je u promjeru šira od milijun svjetlosnih godina, ali debljina tog diska iznosi samo 30 tisuća svjetlosnih godina. Ove patuljaste galaksije napravile su prsten oko Andromede.”
“Ovo je bilo sasvim neočekivano – mogućnost da se ovako nešto dogodi slučajno, gotovo je ravna nuli. To je u stvari, baš čudno,” rekao je profesor Lewis.
Velike galaksije, poput Andromede i našeg Mliječnog puta, poznate su već dugo vremena po “sviti” manjih galaksija koje kruže oko njih. Smatra se da su ove male galaksije koje su pojedinačno od deset do najmanje nekoliko stotina tisuća puta bljeđeg sjaja od njihovih blještavih domaćina, utrle staze oko velike galaksije, a njihove su putanje bile neovisne o bilo kojoj drugoj patuljastoj galaksiji.
Već nekoliko desetljeća astronomi upotrebljavaju računalne modele da bi predvidjeli kako bi se patuljaste galaksije trebale kretati oko velike galaksije i svaki put su zaključili da bi “patuljci” trebali biti raštrkani nasumce po nebu. Nikad, u tim njihovim sintetičkim svemirima, nisu vidjeli “patuljke” smještene po galaktičkoj ravni, na način, kao što su ih zamijetili oko Andromede.
“Sad, kad smo otkrili da većina ovih patuljastih galaksija kruži u disku oko divovske galaksije Andromede, izgleda da mora biti nešto, što nam govori kako su se ove galaksije formirale ili naknadno razvijale, što ih je vodilo da naprave ove neobične postojane strukture,” rekao je profesor Lewis.
“Patuljaste galaksije su najbrojniji tip galaksija u svemiru, pa je razumijevanje zašto i kako one tvore disk oko divovske galaksije, nešto što očekujemo da će dati nova saznanja kako su se galaksije formirale iz sveukupne materije.”
Anthony Conn, doktorand PhD, čije je istraživanje bilo ključno za ovo proučavanje, je rekao: “Jako je uzbudljivo u mom poslu otkriti jednu takvu neobičnu strukturu. Njeno značenje drži nas i dalje u nedoumici”
Ima sličnih tvrdnji o širokoj ravni patuljastih galaksija oko naše vlastite galaksije, Mliječnog puta, a neki tvrde da postojanje takvih neobičnih struktura ukazuje na pogrešan pristup u našem razumijevanju osnovne prirode svemira.
“Još uvijek ne znamo gdje nas ovo vodi, ali sigurno je jako uzbudljivo,” rekao je dr. Rodrigo Ibata s Observatoire astronomique de Strasbourg, Francuska, ujedno i vodeći autor ovog izvješća.
Izvor: University of Sidney
