Galileo (1564-1642) je bio prvi astronom koji je u potpunosti iskoristio teleskop, promatrajući Mjesečeve kratere i Jupiterove satelite. Njegovo otvoreno zagovaranje kopernikanske kozmologije dovelo je do sukoba s katoličkom protureformacijom, i svoje je zadnje godine proveo u kućnom pritvoru.
Galileo Galilei rođen je 1564. u Pisi. Galileo je počeo studirati medicinu na sveučilištu u Pisi, ali je ubrzo odustao jer mu se više sviđalo studirati matematiku kod Ostilija Riccija. 1592. dobio je katedru matematike u Padovi, i počeo raditi na zrakoplovu i klatnu. Do 1598. Galileo je vjerovao u kopernikansku teoriju, kao što je pisao Kepleru. Oko 1604. počeo je proučavati astronomiju kako bi se pripremio za predavanje o novoj zvijezdi koja se “pojavila” te godine. Dok je 1609. bio u Veneciji Galileo je čuo za teleskop, i po povratku je za sebe konstruirao jedan. 1610. Galileo objavljuje svoja teleskopska otkrića u Zvjezdanom Glasniku, i posvećuje četiri Jupiterova satelita koja je otkrio Cosimu II, toskanskom vojvodi, nazvavši ih “Mediceanske Zvijezde”.
U Zvjezdanom Glasniku, uz Jupiterove satelite, Galileo je otkrio i da je Mliječna Staza skup zvijezda i da Mjesec, poput Zemlje, ima naboranu površinu. Zvjezdani Glasnik doživio je senzacionalan uspjeh, i Galileo je postao poznat diljem Europe. 1611. Galileo je otputovao u Rim, gdje je Collegio Romano pod vodstvom Roberta Bellarminoa potvrdio njegova opažanja. Domaćin banketa održanog u Galileovu čast bio je Frederico Cesi, i bio je izabran u Cesijevu “Academia dei Lincei” (Akademija Peropisaca). U Rimu je Galileo upoznao i kardinala Maffea Barberinija, koji ga je kasnije podržao u raspravi o kontroverzi lebdećih tijela na večeri u Firenci.
Jednog su jutra 1613., za doručkom, Cosimo de` Medici i njegova majka, Velika Vojvotkinja Christina počeli raspravljati o istini o Jupiterovim satelitima. Benedetto Castelli, Galileov učenik koji je bio prisutan, zamolio je Galilea da komentira središnju misao tog razgovora, konflikt između Biblije i heliocentrične doktrine. Odgovorio je pozatim “pismom Velikoj Vojvotkinji Christini”, koje je u to doba kružilo u rukopisu. U njemu je Galileo izjavio da nas Biblija uči kako krenuti u nebo, a ne kako se nebo kreće. Galileovo vjerovanje u kopernikansku hipotezu alarmiralo je neke dominikance kao što su bili Tommaso Caccini i Niccolo Lorini, pa je inkvizicija proučila Galileovo pismo Christini. Tada počinju Galileovi problemi s Katoličkom Crkvom.
Galileov sukob s Crkvom i danas je poznat, iako često izromantiziran, ili pogrešno tumačen. Na primjer, njegova slavna izreka uoči presude: “Ipak se kreće!” (Eppur si muove), nije autentična. Stoga je važno znati pravu prirodu ovih događaja.
U dva je navrata (1616. i 1632.) Galileo pozvan u Rim zbog istine o Kopernikovoj teoriji. Rezultat ispitivanja Galileova pisma, u veljači, 1616. bio je da se inkvizicija složila da: 1) je nepomičnost Sunca u centru svemira apsurdna kao filozofija, i službeno krivovjerna i da je 2) pomicanje Zemlje apsurdno u filozofiji, i , u najmanju ruku, pogrešno u teološkom smislu. Zatim je Robert Bellarmino, po naredbi Pape (u veljači 1616.) pozvao Galilea u Rim da ga se upozori na javno zastupanje Kopernikanske teorije. Ipak su počele kružiti glasine da se Galileu sudilo i da je optužen. U svoju obranu Galileo se osigurao Bellarminovim pismom u kojem navodi da ovo nije bio slučaj, nego da je obaviješten o Papinoj odluci da cenzurira Kopernikovu De Revolutionibus iako se u djelu ne govori doslovno o heliostatičnom sustavu.
Stoga se Galileo suzdržavao od pisanja o kozmološkim temama, koncentrirajući se, umjesto toga, na primjenu svog otkrića Jupiterovih satelita za izračunavanje geografske dužine na moru. 1623. napisao je Analitičara, kojeg je objavila Akademija Peropisaca, i posvetio ga Barberiniju. U djelu je Galileo napisao: U ovoj se velikoj knjizi piše filozofija – svemir – koji je stalno otvoren za naše poglede. Ali ne može razumjeti knjigu onaj koji ne nauči tumačiti jezik i znakovlje kojim je pisana. Pisana je jezikom matematike, i njeni su znakovi trokutovi, krugovi i drugi geometrijski likovi, bez kojih je čovjeku nemoguće razumjeti i jednu riječ u njoj; bez njih čovjek luta u mračnom labirintu.
Njegov simpatizer i pokrovitelj Barberini bio je upravo izabran za Papu, kao Urban VIII. 1624. Galileo je imao audijenciju kod Pape koji je blagonaklono primio Analitičara. U sastancima s Papom, Galileo je dobio utisak da ga ovaj potiče na raspravu o kopernikanskoj teoriji sve dok je ona postavljena samo kao hipoteza, i počeo je pisati Razgovor o Dva Glavna Svjetska Sustava, djelo objavljeno 1632. i posvećeno Velikom Vojvodi. Djelo je izazvalo bijes, jer se činilo da je Galileo zanemario naputke o nezagovaranju fizikalne istinitosti Kopernikove tvrdnje. Knjiga je povučena iz prodaje šest mjeseci nakon njena objavljivanja.
U rujnu 1632., Galileo je pozvan u Rim, gdje je stigao u siječnju 1633. Prvo ga je inkvizicija htjela natjerati da prizna da mu je zabranjeno zagovarati kopernikansku teoriju kao istinitu, ali Galileo je priložio Bellarminovo pismo kao protudokaz. Do tada su i Bellarmino i Cesi bili mrtvi, i Galileo je imao malo moćnih zaštitnika koji bi stali u njegovu obranu. Nagodili su se da prizna krivnju za blaže optužbe, no ipak Urban VIII je u lipnju odlučio da Galileo treba biti doživotno zatvoren. Galileo je zatim ispitivan pod prijetnjom mučenja, i prisiljen da se odrekne „”snažne sumnje u krivovjerstvo”. Osuđen je na doživotni zatvor. Ostatak života Galileo je proveo u svom domu u Arcetriju, u kućnom pritvoru pod nadbiskupom iz Sienne. Molbe za oprost i za liječničku pomoć bile su odbijene.
