Tim istraživača otkrio je novi dokaz da Parkinsonova bolest možda ima infektivno ili autoimuno porijeklo. “Uobičajena genetska varijacija u HLA regiji je povezana s kasnijim nastupom sporadične Parkinsonove bolesti”, piše u online izdanju časopisa Nature Genetics.
Istraživanje je proveo NeuroGenetics Research Consortium, internacionalni tim istraživača kojeg je vodio Haydeh Payami, znanstvenik istraživač s New York State Department of Health Wadsworth Center. Klinički direktori za to istraživanje su bili dr. Cyrus Zabetian, profesor suradnik neurologije na University of Washington i VA Puget Sound Health Care System, Stewart Factor s Emory University i John Nutt s Oregon Health and Science University.
Istraživački tim proučavao je više od 2000 pacijenata s Parkinsonovom bolešću i 2000 zdravih volontera iz klinika u Oregonu, Washingtonu, New Yorku i Georgiji, a procjenivali su kliničke, genetske i okolišne faktore koji su možda doprinjeli razvoju i progresiji Parkinsonove bolesti i njenim komplikacijama. Neki od subjekata istraživanja praćeni su gotovo dva desetljeća.
“Tijekom godina, bili su neki suptilni znakovi da je imunološka funkcija možda povezana s Parkinsonovom bolešću”, rekao je Zabetian. “Ali sada imamo mnogo više uvjerljivih dokaza te povezanosti i bolju ideju o tome koji su dijelovi imunološkog sustava možda uključeni.”
U istraživanju, istraživači su detektirali novu povezanost s HLA (humani antigen za leukocit) regijom, koja sadrži veliki broj gena povezanih s funkcioniranjem imunološkog sustava u ljudi. S novim otkrićima i povezanosti s HLA, istraživači su sada ohrabreniji kako bi drugačije gledali na moguću ulogu infekcija, upala i autoimunosti u Parkinsonovoj bolesti.
HLA geni su esencijalni za prepoznavanje stranih uljeza od samog tkiva vlastita tijela. Slično, HLA molekule bi trebale prepoznati tkivo vlastitog tijela kao sebe i spriječiti imunološku reakciju protiv njih. Ali sustav ne funkcionira uvijek savršeno. HLA geni su visoko varijabilni od pojedinca do pojedinca. Određene varijacije gena su povezane s povećanim rizikom ili zaštitom protiv zaraznih bolesti, dok druge varijacije mogu potaknuti autoimune poremećaje u kojima imunološki sustav napada tkiva vlastitog tijela.
Multipla skleroza, neurološka bolest koju je prouzrokovao autoimunitet, također je povezana s HLA-DR. Genetska varijacija koja je povezana s Parkinsonovom bolešću u istoj je regiji kao i ona povezana s multiplom sklerozom.
Osobe koje uzimaju nesteroidne i protuupalne lijekove (NSAID-e, kao što je ibuprofen) smanjili su rizik od nastanka Parkinsonove bolesti, koja također podržava i mehanizam srodan imunološkom. Zaštitnički učinak NSAID-a nije isti za svakoga, vjerojatno zbog genetske različitosti, a NSAID-i mogu imati i nuspojave. Praćenje povezanosti između Parkinsonove bolesti i upale, posebice u kontekstu varijabilnog genetskog sastava, može dovesti do boljih, više selektivnih lijekova za liječenje Parkinsonove bolesti.
Voditelji konzorcija prepoznali su da istraživanje neće biti moguće bez dragocjene pomoći pacijenata volontera. “Ova vrsta istraživanja ne bi se mogla provesti da nije bilo voljnih i predanih pojedinaca koji su volontirali kao istraživački subjekti”, rekao je Payami, koji je istaknuo da su neki istraživački subjekti sudjelovali gotovo dva desetljeća.
Što je sljedeće za tim? “Naši rezultati također upućuju na nekoliko drugih gena koji možda imaju ulogu u razvoju Parkinsonove bolesti, a ta otkrića tek treba potvrditi pa tako imamo pred sobom puno posla”, rekao je Zabetian. Zabetian i ostali iz konzorcija sada će još više pregledavati podatke za interakcije gena s okolišem, s ciljem pronalaska okolišnih okidača i zaštitnika razvoja genetski personaliziranih lijekova za liječenje i prevenciju od Parkinsonove bolesti.
Izvor: University of Washington
