Genetski modificirana hrana (GMO) potječe od biljaka i životinja koje imaju umetnute gene drugih biljaka i životinja kako bi se promijenilo neko njihovo svojstvo.
(Credit: Wikimedia).
Iako su ljudi stoljećima modificirali jestive biljke i životinje uz pomoć uzgoja i rasploda, moderna biotehnologija omogućuje genetička poboljšanja živih bića tako da ih izravno, trenutno mijenja, čime se postižu mnogo brži rezultati. Također omogućuje prijenos gena između organizama koji se međusobno ne mogu razmnožavati. Potencijalne prednosti mogu biti povećana poljoprivredna proizvodnja, bolja prehrana i ukusnija hrana. No, s druge strane postoje sumnje na moguće neočekivane, štetne zdravstvene efekte, onečišćenje okoliša i komercijalno iskorištavanje.
Genetski modificirana hrana s vremenom bi mogla donijeti prednosti koje su danas vrlo spekulativne. Također postoji i zabrinutost oko mogućih štetnih utjecaja za koje još naizgled nema nikakvih dokaza iako bi se mogli pojaviti u budućnosti. Genetski modificirana hrana predstavlja relativno novu tehnologiju koja može donijeti mnoge povlastice, ali kod koje postoji i potencijal za zlouporabu
Razlozi ZA genetski modificiranu hranu:
1. Bolja otpornost na štetočine i bolesti
Genetski modificirani usjevi mogu proizvesti varijacije koje su otpornije na štetočine i bolesti, te se time smanjuje manjkovi i ovisnost o pesticidima. Npr. gen koji divljoj biljci daje otpornost na gljivičnu infekciju može se umetnuti u jestivu biljku koja te zaštite nema. Takav usjev manje je podložan napadima bolesti.
2. Veća tolerancija na stres
Geni koji daju veću toleranciju na stres, poput suše, niskih temperatura ili soli u tlu, također se mogu umetnuti u usjeve. Takav gen može proširiti njihovu rasprostranjenost čime se otvaraju nova područja za uzgoj.
3. Brži rast
Usjeve se može modificirati da brže rastu kako bi se mogli obraditi i ubrati u područjima koja imaju kraća klimatska razdoblja povoljna za rast. To može povećati količinu ljetine u novim područjima ili čak omogućiti dvije žetve u područjima koja trenutno dozvoljavaju jednu žetvu.
4. Hranjivije namirnice
Biljke i životinje mogu biti promijenjene kako bi proizvele veće količine neophodnih vitamina i minerala, poput željeza, kako bi se riješili problemi zdrave prehrane u nekim dijelovima svijeta. Izmjene bi također mogle uključivati i promjene količine proteina, ugljikohidrata te zasićenih i nezasićenih masti koje sadržavaju. Sve bi ovo moglo bi voditi proizvodnji hrane dizajnirane specifično za zdravu prehranu svih konzumenata.
5. Sposobnost proizvodnje lijekova i cjepiva
Možda bi bilo moguće da biljke i životinje proizvode korisne lijekove i cjepiva, kako bi prevencija i liječenje ljudskih bolesti i nekim područjima bilo pristupačnije i efikasnije.
6. Otpornost prema herbicidima
Usjeve se može promijeniti tako da postanu otporni na određene herbicide, čime se olakšava rješavanje štetnih biljaka. Ratari bi jednostavno trebali koristiti herbicid na cijeloj obradivoj površini, uništavajući neželjene biljke i istovremeno ne oštetiti jestive biljke – usjev. Npr. genetski modificirana uljana repica – izvor kanola ulja – otporna je na jednu kemikaliju koja se široko koristi kako bi se kontrolirao korov.
7. Bolji okus
Hrana može biti modificirana kako bi imala bolji okus, što bi moglo ohrabriti ljude da zdravije jedu hranu koja je sad nepopularna zbog svog okusa, poput špinata i brokule. Možda bi bilo moguće i umetnuti gene koje bi proizveli više različitih okusa.
Razlozi PROTIV genetski modificirane hrane:
1. Neočekivane nuspojave
Neki od efekata genetski modificirane hrane na ljudsko zdravlje mogu biti neočekivani. Mnogi kemijski spojevi u hrani ponašaju se na iznimno kompleksne načine u ljudskom tijelu. Ako hrana sadrži nešto što inače nije prisutno u ljudskoj prehrani, teško je reći koje bi to efekte imalo kroz određeno vrijeme. Iako je genetski modificirana hrana strogo testirana, možda postoje suptilni, dugoročni efekti koje još ne možemo prepoznati.
2. Problemi pri etiketiranju genetski modificirane hrane
Kupcima možda neće biti jasno što jedu kad konzumiraju genetski modificiranu hranu. Ne zahtijevaju sve države obvezno etiketiranje hrane ili sastojaka kao genetski modificiranih i čak i ako je pravilno etiketirana, ljudi si možda neće uzeti vremena da pročitaju informacije. Ljudi koji su alergični na određeni sastojak mogu biti neočekivano ugroženi genetski modificiranom hranom koja sadrži taj sastojak. Vegetarijanci i vegani mogli bi se susresti s biljnom hranom čiji geni zapravo dolaze od životinja.
3. Smanjena raznolikost vrsta
Geni koji usjeve čine otrovnima za štetne insekte, može ubiti i one druge, korisne insekte, te time dalje utjecati na hranidbene lance. Sve to može dovesti do smanjene raznolikosti vrsta u divljini te čak do izumiranja osjetljivih vrsti.
4. Ekološka šteta
Postoji mogućnost da se geni za otpornost prema štetnim insektima, bolestima i herbicidima prošire i na starosjedilačke biljke. Pelud s genetski modificiranih usjeva uz pomoć insekata ili vjetra može bit prenijet na divlje biljke i tako bi nastale nove, modificirane biljke. Ovo bi moglo dovesti i do korova otpornog na herbicide ili do nekontroliranog rasta biljaka koje pod prirodnom kontrolom drže predatori i bolesti, sve bi to moglo naštetiti delikatnim ekosistemima.
5. Efekti na usjeve koji nisu genetski modificirani
Pelud s genetski modificiranih usjeva širi se i na one usjeve koji to nisu. S vremenom to dovodi do toga da usjevi koji nisu genetski modificirani ipak sadrže materijal genetski modificiranih usjeva. To se dogodilo u bar jednom, dobro dokumentiranom slučaju u kojem je došlo do duge pravne bitke između ratara i poznate GMO kompanije. Mogla bi biti pokrenuta mnoga složena pravna pitanja kompenzacije i vlasništva. Drugi problem je zamućivanje razlike između genetski modificirane hrane i one koja to nije, što predstavlja problem za konzumente.
6. Prekomjerna upotreba herbicida
Sadnja usjeva otpornih na herbicide mogla bi dovesti do ležernijeg i češćeg korištenja herbicida, jer se ne mogu loše odraziti na usjev. Pritom nemaju na umu da svi sastojci završe u tlu kojeg ispere kiša i na kraju završe u rijekama ili drugim vodenim površinama. Kemikalije bi mogle otrovati ribe i ostale divlje životinje i biljke, ali mogle bi ući i u pitku vodu za ljude.
7. Problem pristupa genetski modificiranoj hrani
Potencijal za smanjivanje siromaštva i loše prehrane možda ne bi bio ostvaren ako pravni patenti i prava intelektualnog vlasništva na proizvodnju genetski modificirane hrane prerastu u monopol koji drži mali broj privatnih poduzeća. Vlasnici prava na proizvodnju genetski modificirane hrane mogu nerado dopustiti pristup tehnologiji ili genetskom materijalu, što bi dovelo do još veće zavisnosti zemalja u razvoju. Komercijalni interesi bi mogli nadvladati vrijedne i potencijalno moguće ciljeve, te onemogućiti slobodan pristup genetski modificiranoj hrani svima na svijetu.
Izvor: WiseGeek
