Veći broj prethodnih studija je nagovijestio da je povećana sklonost stvaranju ovisnosti o alkoholu i drogama povezana s genetskim značajkama pojedinca.
Američki znanstvenici s Department of Energy`s Brookhaven National Laboratory svojim su novim istraživanjem došli prvih eksperimentalnih dokaza koji to potkrepljuju. Studiju su proveli na miševima, a njezine rezultate objavili u časopisu Alcoholism Clinical Experimental Research.
U studiji su praćene promjene u mozgu mužjaka miševa koje izaziva dugotrajno pijenje alkohola. Jednu skupinu su činili genetski nepromijenjen miševi, a drugu oni genetski izmijenjeni. Genetskom izmjenom je uklonjen gen za receptor za dopamin u mozgu poznat kao D2. Nakon vezivanja dopamina za dopaminski receptor u mozgu se stvara osjećaj ugode i nagrade. U miševa bez dopaminskog receptora, koji ne mogu vezati dopamin, dugotrajno pijenje alkohola dovodi do značajnih promjena u područjima mozga za koja se zna da su uključeni u alkoholizam i ovisnost.
“Naša studija pokazuje da kronična konzumacija alkohola utječe na procese u mozgu. Pritom je genetičko ustrojstvo pojedinca važan čimbenik”, rekao je glavni autor Panayotis (Peter) Thanos, neuroznanstvenik sa Brookhaven Lab i National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism. “Naši rezultati objašnjavaju kako genetski profil pojedinca u interakciji s okolišem, u ovom slučaju kroničnim pijenjem alkohola, određuje da li će nastupiti promjene i kod kojih osoba. Ovaj rad ističe vrijednost genetičkog probira u pružanja vrijednih informacija pojedincima o njihovom riziku za razvijanje alkoholne ovisnosti.”
Dopaminski sustav izaziva veliki interes znanstvenika sa Brookhavenu ali i šire. U nedostatku dopamin receptora D2 ljudi (i životinje) doživljavaju obična zadovoljstva slabijim intenzitetom i više su skloni alkoholizmu, zlouporabi droge, pa čak i pretilosti. Pronalaženje načina da se uzgoji pasmina miševa kojoj potpuno nedostaje D2 gen omogućio je da se po prvi put ispita njegov učinak na reakcije mozga pri kroničnom pijenju alkohola.
Tijekom pokusa su miševi kojima nedostaje D2 gen i oni genetski neizmijenjeni dodatno razvrstani tako da je polovici svake grupe davana samo voda za piće, a drugoj polovici 20 postotni etanol za simuliranje opijanja. Nakon šest mjeseci, znanstvenici su određivali razine dopaminskih i kanabinoidnih receptora u mozgu ispitivanih životinja. Kanabinoidni tip 1 (CB1) receptori se nalaze u blizini dopaminskih receptora, a također su uključeni pri konzumiranju alkohola i ovisnosti o drogama. Mnogi nalazi upućuju da ove dvije vrste receptora utječu jedni na druge.
Znanstvenici su otkrili u životinja bez D2 receptora koje su pile vodu povećan broj, odnosno pojačano regulirane razine CB1 receptora u regijama mozga povezanim s ovisnošću u usporedbi s kontrolnim životinjama koje su pile vodu. “To može značiti da aktivni D2 receptori u normalnih miševa inhibiraju ekspresija CB1 gena, i stoga, odsutnost D2 dovodi do povećane ekspresije CB1”, rekao je Thanos. Kronična konzumacija alkohola ukida ovakvu regulaciju. Miševi bez D2 koji su pili alkohol imali su upola niže razina CB1 u odnosu na miševe bez D2 koji su pili vodu.
“Pojačanu regulaciju CB1 u miševa bez D2 kada piju vodu izmijenio je kronični unos etanola”, rekao je Thanos. “Smanjena regulacija CB1 u životinja bez D2 nastaje zbog unosa alkohola”, dodao je. ;Pojedinci koji pri uzimanju droge slabije doživljavaju užitak, ili osjećaj nagrade vjerojatnije će posegnuti za nastavkom stimulacije ili će čak povećati dozu. Da bi testirali ovu hipotezu, buduća istraživanja će istraživati učinke smanjene regulacije CB1u životinja na njihovo ponašanje pri izboru između alkohola i vode za piće. Znanstvenici će također provoditi slične studije u ženki miševa da bi saznali da li spol utječe na dobivene nalaze.
“Daljnja istraživanja odnosa i interakcija genetskog sastava i okoliša će nam pomoći da shvatimo ovisnost kao kroničnu bolest i uočimo faktore koji povećavaju rizik za njezino nastajanje. Pristup ovim informacijama će pomoći ljudima da svoje ponašanju usklade sa svojim rizicima”, rekao je Thanos.
Izvor: DOE/Brookhaven National Laboratory
