Znanstvenici se svojski trude da čovječanstvu podare dar besmrtnosti. U najnovijem pokušaju iskorjenjivanja smrti, znanstvenici su laboratorijskim miševima ubrizgali zdravu dozu telomeraze, enzima koji naše kromosome (a time i naše stanice, odnosno tijela) održava „mladima“. Uz pomoć ove terapije, javlja Singularityhub, znanstvenici su uspjeli produžiti život miševa za čak 24%, a najbolje od svega jest da terapija nije proizvela baš nikakve neželjene nuspojave. Barem zasad.
Kako čovjek stari, stare i stanice u njegovom tijelu. Umiruće stanice mijenjaju se novima diobom stanica, ali ovaj proces ne prolazi bez neželjenih efekata. Svakom diobom stanice, komadići DNA na samom se kraju kromosoma (koji se nazivaju telomeri) skraćuju. U jednom trenutku, kada se telomeri skrate do određene granice, ovaj komadić DNA signalizira stanici da je vrijeme za prestanak daljnje diobe. Prestanak diobe stanice onemogućuje stvaranje novih tkiva te stoga ovaj proces dovodi do uništenja tkiva koje te stanice tvore. Posljedica je toga da takvo tkivo sve brže propada i, da skratimo priču, upravo zbog ovog procesa ljudi ne žive beskonačno. Ali možda ne zadugo.
Naime, znanstvenici tvrde da su pronašli molekularni koktel koji, barem kod miševa, djeluje kao svojevrsni eliksir mladosti. Znanstvenici su miševima ubrizgali gen telomeraze koji je usporio proces starenja tako što je produljio telomere i na taj način omogućio stanicama da se dijele mnogo duže vremena nego što bi to mogle u normalnom stanju. Molekularni koktel znanstvenici su ubrizgali jednogodišnjem mišu (u mišjem svijetu ovo se smatra odraslom jedinkom) i dvogodišnjem mišu (ukratko – starac). Životni vijek jednogodišnjeg miša ovom je terapijom produljen za 24% dok je kod dvogodišnjeg miša postotak bio nešto niži – 13%. No, osim što su živjeli duže, miševi su ovom terapijom profitirali i na mnoge druge načine. Čini se kako je terapija imala izrazito pozitivan učinak i na razna stanja koja se obično povezuju sa starenjem – između ostalog i osjetljivost na inzulin, osteoporozu i fizičku koordinaciju.
Također, treba naglasiti kako je drugoj grupi miševa ubrizgana neaktivna forma telomeraze koja nije imala nikakav učinak na produljenje životnog vijeka. Ovim je potvrđeno kako je upravo enzimska aktivnost koja je rezultirala produljenjem telomera ključna za pronalazak eliksira mladosti. Samo istraživanje (objavljeno u časopisu EMBO Molecular Medicine) vodila je španjolska znanstvenica Maria Blasco sa španjolskog Nacionalnog instituta za istraživanje raka.
Ova terapija uključivala je zamjenu određenog gena u virusima s genom za telomerazu. To je imalo nekoliko prednosti. Prvo, virusi su odličan način za ulazak u tijelo i infektiranje većeg broja stanica. Ubacivanje telomeraze u manji broj stanica vjerojatno ne bi imalo nikakav značajan učinak na produljenje životnog vijeka „zaraženog“ organizma. Drugo, na ovaj način gen ostaje aktivan godinama i, posljednje, DNA iz virusa nije se miješao s DNA iz mišjih stanica. U prijašnjim pokušajima ovakve terapije postojao je priličan rizik da se ubrizgavanjem virusa određene stanice pretvore u tumore. Primjerice, u jednom od testnih istraživanja ova terapija je prouzrokovala leukemiju kod dva od devet miševa.
Sama ideja produljenja života korištenjem telomeraze uopće nije nova. Znanstvenici su već ranije dodavanjem telomeraze umjetno uzgojenim ljudskim stanicama omogućili najmanje 20 novih diobi i na taj su način značajno produljili njihov životni vijek. Miševima, kojima je zadiranjem u gensku strukturu omogućeno da sami stvaraju telomerazu, životni se vijek produljio za 40%, a kod takvih miševa je zamijećena i veća razina tolerancije na glukozu, bolja koordinacija i manja sklonost raznim upalama u usporedbi s normalnim miševima. Znam što mislite, ali ista genetska modifikacija kod ljudi (još uvijek) nije opcija te je realnije da se naš životni vijek pokuša produljiti terapijom sličnom onoj koja je opisana ranije u članku – ubrizgavanjem molekularnog koktela koji potiče stvaranje telomeraze putem virusa.
Starenje je veoma kompliciran proces kojeg ljudi tek trebaju u potpunosti razumjeti. Sadrži toliko komponenti da je sasvim vjerojatno da danas nismo ni svjesni postojanja nekih bitnih karakteristika procesa starenja. No, ako je ključ naše starosti (i naravno, umiranja) upravo skraćivanje telomera, onda je pronalazak načina za produljenje telomera vjerojatno najbliže eliksiru mladosti što ćemo ikada biti. Ukoliko se ovo pokaže točnim, možda će upravo tih nekoliko dodatnih godina života koje će nam produljeni telomeri omogućiti, biti dostatno da ostvarimo „brzinu bijega u dugovječnost“ o kojoj govori Aubrey de Grey. Ukratko, radi se o tome da uvijek imamo dovoljno vremena za pronalazak novih lijekova za, de Greyevim riječima, „liječenje bolesti zvane smrt“. Ukoliko ostvarimo ovu „brzinu“, to bi možda bio i posljednji korak prema besmrtnosti.
