Ptice imaju male mozgove. U čemu je njihova tajna?
Golubovi su sposobni manevrirati s dva zadatka jednako brzo kao i ljudi – i čak još brže od njih u određenim situacijama. To su nalazi biopsihologa koji su obavili iste pokuse o ponašanju za ptice i ljude. Autori pretpostavljaju da je uzrok prednosti kod ptica u njihovoj većoj gustoći neurona.
Dr. Sara Letzner i dr. Onur Güntürkün sa Sveučilišta Ruhr-Bochum objavili su rezultate u časopisu Current Biology u suradnji s dr. Christianom Besteom iz sveučilišne bolnice Carl Gustav Carus pri Tehnološkom sveučilištu u Dresdenu.
“Dugo su vremena znanstvenici vjerovali da je cerebralni korteks sisavaca anatomski uzrok kognitivnih sposobnosti, koji se inače sastoji od šest kortikalnih slojeva”, kaže Sara Letzner. Međutim, kod ptica takva struktura ne postoji. “To znači da struktura korteksa sisavaca ne može biti odlučujuća za složene kognitivne funkcije poput multitaskinga”, nastavlja Letzner.
Kod ptica nema slojeva koji su usporedivi s onima u ljudskom korteksu, ali ptičji neuroni su gušći nego oni u ljudskom cerebralnom korteksu. Posljedično, prosječna udaljenost između dva neurona kod golubova je pedeset posto kraća nego kod ljudi. Budući da je brzina prijenosa signala živčanih stanica jednaka kod ptica i sisavaca, znanstvenici su pretpostavili da se informacije brže obrađuju u ptičjim mozgovima nego u mozgovima sisavaca.
Testirali su tu hipotezu pomoću višezadaćne vježbe koju je izvodilo 15 ljudi i 12 golubova. U eksperimentu su i ljudski i ptičji sudionici morali zaustaviti zadatak koji je u tijeku i prebaciti se na alternativni zadatak što je brže moguće. U nekim slučajevima su golubovi bili 250 milisekundi brži od ljudi. Znanstvenici su pretpostavili da golubovi moraju imati prednost nad ljudima upravo zbog veće gustoće njihovih živčanih stanica.
“Znanstvenici na području kognitivnih neuroznanosti dugo se pitaju kako je moguće da su neke ptice, kao što su vrane ili papige, dovoljno pametne da pariraju čimpanzama u smislu kognitivnih sposobnosti, unatoč njihovim malim mozgovima i nedostatku korteksa “, kaže Letzner.
Rezultati trenutne studije pružaju djelomičan odgovor na ovu tajnu: upravo zbog njihovog malog mozga gusto nabijenog živčanim stanicama ptice mogu smanjiti vrijeme obrade u zadacima koji zahtijevaju brzu interakciju između različitih skupina neurona.
