Imamo nove dokaze kako hipokampus organizira sjećanje u sekvence i kako ih može koristiti za planiranje budućeg ponašanja. Ovo otkriće može biti ključni rani korak prema razumijevanju demencije kod kognitivnih poremećaja kao što su Alzheimerova bolest i drugi oblici demencije.
Naš mozak vodi poprilično dobru evidenciju o tome kada se dogode određena iskustva ili događaji. Ova nam sposobnost pomaže funkcionirati u svakodnevnom životu, ali prije ove studije nismo imali jasnu ideju o neuronskim mehanizmima iza ovih procesa. Ono što je zajedničko svim ljudima je da ova vrsta pamćenja biva oštećena raznim neurološkim poremećajima koji nastaju starenjem.
Ovaj projekt se održavao više od tri godine, te je uključivao eksperimentalne faze i faze analize podataka. Istraživači su pratili funkciju neurona u mozgu štakora dok su prolazili testove za identifikaciju mirisa. Štakori su dobili pet različitih mirisa u različitim vremenskim rasponima te su nakon toga testirani.
Kako su štakori testirani?
Prilikom testova su na sebi imali elektrode koje su bilježile moždanu aktivnost. Elektrode su bile precizne do razine milisekunde. Mjerenjem neuronske aktivnosti, te ujedno i neaktivnosti tijekom nekoliko minuta (u sekvencama od par milisekundi) uspjeli su predvidjeti ponašanje štakora.
Kada su izloženi novom mirisu, taj miris bi štakori i zapamtili. Mjerenjem moždane aktivnosti, znanstvenici su uspjeli dokazati da svaki taj miris ima svoj „kod“. Funkcioniranje mozga zamislite kao i funkcioniranje računala, preko 0 i 1. Na taj način je svaki miris dobio svoj kod.
S obzirom da su miševi obavljali različite radnje prilikom učenja tih mirisa, prije nego što bi se opet odlučili za obavljanje takve radnje, u mozgu bi se javio obrazac za miris koji su naučili tijekom te radnje. To probajte povezati s analogijom žvakaće gume. Ukoliko žvačete žvaku određenog okusa prilikom učenja nekog gradiva, žvačući žvaku na ispitu povećavate šansu da se prisjetiti upravo tog gradiva.
Prisjećanje određenog mirisa ili pak okusa, našem mozgu omogućuje točnu vremensku reorganizaciju te se lakše ponavlja obrazac ponašanja koji je zabilježen u trenutku učenja tog mirisa ili okusa. Te informacije smo i prije znali, no sada imamo dokaz da u tome upravo posreduje hipokampus.
