Apokaliptični scenarij udara meteorita dosad se mnogo puta dogodio i, iako malo vjerojatno, može se dogoditi ponovno. Znanstvenici sa Sveučilišta u Southamptonu pozabavili su se tom hipotetskom situacijom i otkrili što bi zapravo bilo kobno za nas.
Suprotno očekivanjima, to ne bi bio sami udar meteorita, velika toplina koja bi se oslobodila, padanje stijena s neba ili veliki tlak, nego snažni udari vjetra slični uraganu.
Znanstvenici su prilikom procjene u obzir uzeli tri moguća scenarija – meteor koji se raspadne u atmosferi, meteorit koji padne na Zemlju i onaj koji padne u ocean.
Konačne posljedice, naravno, ovise o nizu faktora. Neki od njih su veličina, sastav, relativna brzina kojom se meteorit približava Zemlji, mjesto udara i naseljenost tog mjesta. S obzirom na to, znanstvenici su svoje pretpostavke temeljili na dostupnim podacima – prosječnoj gustoći naseljenosti, ukupnoj populaciji i vremenu kojeg ljudi provedu nezaštićeni na otvorenom prostoru (za stanovnike zapadnih zemalja to je tri sata, dok za ostale šest sati dnevno). Budući da je oko 90% meteorita po sastavu kondrit, procijenjene posljedice udara vrijede za tu vrstu meteorita.
Prvi hipotetski scenarij uključivao je objekt širine 50 metara koji je eksplodirao iznad Berlina i Londona i drugi meteorit širine 200 m koji je pao na navedene gradove i stvorio krater. Brzina kojom je meteorit pao procijenjena je na 20 km/s, a kut pod kojim je pao na površinu 45˚.
Posljedice su bile poprilično razorne. Od meteora koji se raspao u atmosferi poginulo bi 1.2 milijuna stanovnika Berlina i 2.8 milijuna stanovnika Londona. Kada je riječ o meteoritu koji bi pao na površinu, posljedice bi bile još gore – 3.5 milijuna stradalih u Berlinu i 8.8 milijuna u Londonu.
Od žrtava koje bi stradale kao posljedica raspada meteorita, 85% bi poginulo od vjetra koji bi nastao i koji bi srušio okolne zgrade, a od onih koji bi poginuli od udara meteorita u zemlju, od vjetra bi stradalo oko 50%. Toplina koja bi se oslobodila padom meteorita odnijela bi četvrtinu žrtava. Šanse da će meteorit pasti na vas ili da će vas zatrpati krhotine su minimalne (2-3%).
Drugi scenarij uključivao je pad meteorita širine 200 metara na Rio de Janeiro i u ocean na različitim udaljenostima od obale. Prijašnje studije na ovu temu zaključile su da je pad meteorita u ocean opasniji zbog tsunamija koji bi uslijedio. No, za gradove poput Rio de Janeira nije sve tako crno zbog velikih padina koje bi ublažile udar tsunamija. Što bi dalje meteorit udario od obale, to bi manje bilo žrtava.
I u ovom bi slučaju razorne posljedice vjetra odnijele najviše života. Gotovo 30.000 stanovnika poginulo bi ako bi meteorit udario u ocean 100 kilometara od obale – 92% njih poginulo bi od posljedica vjetra, a preostalih 8% od udara samog vala.
Ako bi meteorit pao u ocean 10 kilometara od obale, broj žrtava bio bi mnogo veći – 1.4 milijuna, a čak 60% žrtava poginulo bi zbog snažnog strujanja zraka.
Ipak, iznimno su male šanse da će nas neki od ovih scenarija dogoditi. Udari tako velikih meteorita događaju se jednom u 40.000 godina, a vjerojatnost da nas zadesi takva sudbina u sljedećem stoljeću manja je od 0.01%.
Čak i ako se Zemlja nađe na putu nekom od meteora, mnogo su veće šanse da će pasti u ocean, a ako i padne na zemlju, vjerojatno će pasti na nenaseljeno područje.
Cijelo istraživanje dostupno je na ovom linku.
