Oksitocin (poznat i kao hormon ljubavi) mogao bi pomoći u održavanju dugoročnih romantičnih veza tako što bi muškarce odbijao od žena s kojima nisu u vezi, javlja portal MyHealthNewsDaily pozivajući se na studiju njemačkih znanstvenika.
U eksperimentu kojeg su proveli, muškarci kojima je preko nazalnog spreja ubrizgana određena doza oksitocina stajali su u prosjeku petnaestak centimetara dalje od atraktivnih žena (u posebno insceniranim uvjetima) nego što su to činili oni u čijem se spreju nalazio placebo. Naravno, svi muškarci koji su sudjelovali u eksperimentu bili su u dugogodišnjim monogamnim vezama.
Ono što je uistinu fascinantno – nazalni sprej s oksitocinom nije imao apsolutno nikakve efekte na muškarce koji u tom trenutku nisu bili u vezi. Na temelju provedenog eksperimenta, voditelj istraživanja dr. Rene Hurlemann sa Sveučilišta u Bonnu zaključuje kako oksitocin pozitivno djeluje na vjernost, odnosno umanjuje mogućnost da će osoba u monogamnoj vezi prevariti svoga partnera. Ovi rezultati sukladni su prijašnjim istraživanjima provedenim na prerijskim voluharicama, koja su sugerirala da pojačana razina ovog hormona pozitivno djeluje na jačanje veza između pojedinih parova.
Što se tiče utjecaja na ljudsko ponašanje, za oksitocin se već ranije znalo da pojačava veze između roditelja i djece, pozitivno utječe na povjerenje i umanjuje učestalost svađa među parovima. Također, ranije ove godine znanstvenici s Nacionalnog sveučilišta u Izraelu proveli su istraživanje na temelju kojeg su zaključili kako će parovi koji u početku veze imaju visoke razine oksitocina biti u prosjeku pola godine duže u vezi u odnosu na parove s niskim razinama ovog hormona. No, sve do sada nije bilo nikakvih dokaza o tome kako doza oksitocina koju osoba primi nakon što je već u stabilnoj monogamnoj vezi može utjecati na vjernost i privrženost, kažu njemački znanstvenici.
Istraživanje na temelju kojeg donose ove zaključke provedeno je na 57 heteroseksualnih muškaraca, od kojih je otprilike polovica bila u stabilnoj monogamnoj vezi. Nakon što su primili dozu oksitocina odnosno placeba, u prostoriju bi ušla osoba ženskog spola koju su već ranije označili privlačnom. Tijekom razgovora, ženska osoba bi se približavala i udaljavala od muškarca koji je sudjelovao u eksperimentu te su znanstvenici od njih tražili da odrede trenutak kada smatraju da su idealno udaljeni od svoje sugovornice. Također, trebali su se izjasniti i u kojem je trenutku razmak između njih dvoje postao „malo neugodan“.
Efekt oksitocina na muškarce u monogamnim vezama bio je isti neovisno o tome je li njihova sugovornica održavala kontakt očima ili naočigled skretala pogled. Također, oksitocin nije imao nikakvog utjecaja na to hoće li muškarac žensku osobu smatrati privlačnom – neovisno o tome je li primio dozu oksitocina ili placeba muškarac bi izgled žene jednako označio u oba slučaja.
U odvojenom eksperimentu, znanstvenici su zaključili kako hormon ljubavi nije imao nikakvog utjecaja na udaljenost na kojoj su muškarci stajali jedni nasuprot drugima ili kad bi u sobu ušla osoba muškog spola.
Rezultati ove studije objavljeni su u časopisu The Journal of Neuroscience, a znanstvenici naglašavaju kako će biti potrebno provesti još priličan broj eksperimenata da bi utvrdili kakve sve efekte na ljudsko ponašanje može imati hormon oksitocin.
