Novi projekt koristi kamere postavljene na bespilotne letjelice koje lete iznad Arktika, služeći tako dvostruku dužnost procjenjujući karakteristike smanjenja oceanskog leda te korištenje istih zračnih fotografija kako bi se točno odredili tuljani koji su izašli na plutajući led.
Projekt je prvi koji koristi zrakoplov za praćenje leda i tuljana na udaljenim područjima bez stavljanja pilota i promatrača u opasnost, rekla je Elizabeta Weatherhead sa University of Colorado u Boulderu, koja je vodila istraživački tim. Weatherhead je viša znanstvenica na Cooperative Institute for Research in Environmental Sciences, koji je udružen s CU-Boulder i National Oceanic and Atmospheric Administration.
Praćenje tuljana je važno jer se Arktik brzo topi kao rezultat ljudske proizvodnje stakleničkih plinova koji se stvaraju u Zemljinoj atmosferi, prema klimatskim znanstvenicima. Zagrijavajuće temperature i gubitak leda su od interesa za biologe, jer oni utječu na barem neke od arktičkih morskih i kopnenih sisavaca. “Budući da se led u nekim područjima smanjuje brže nego u drugim, mi pokušavamo usredotočiti na ona područja i vrste leda koje tuljani trebaju za svoj opstanak”, rekao je Peter Boveng, voditelj Polar Ecosystems Program na NOAA`s Alaska Fisheries Science Center. “Pronalaskom vrste leda koju oni vole, možemo pratiti led i vidjeti kako se on drži s obzirom na opseg smanjenja arktičkog leda”, rekla je Weatherhead.
Weatherhead je održala prezentaciju na tu temu na jesenskom sastanku American Geophysical Union održanom u San Franciscu 13. prosinaca – 17. prosinaca. Ostali znanstvenici uključeni u projekt su Boveng, Robyn Angliss, zamjenik ravnatelja NOAA`s National Marine Mammal Laboratory u Seattleu, NMML istraživači Michael Cameron i Erin Moreland te s University of Alaska Fairbanks, Greg Walker. Četiri vrste arktičkih tuljana, za koje istraživački tim ima najviše interesa su brkati, prstenasti, pjegavi i prugasti tuljani, od kojih se svaki na neki način oslanja na led za razmnožavanje, odmor te kao sigurno utočište od predatora.
Poznat kao “Scan Eagle”, bespilotna letjelica lansirana je u svibnju i lipnju 2009.godine s NOAA plovila McArthur II preko Beringovog mora zapadno od Aljaske. Bespilotna letjelica ima raspon krila od 3.05 metra a s njom djeluje i njeno je vlasništvo University of Alaska. Image recognition software razvio je Boulder Labs Inc. iz Bouldera u Coloradu, a koristi se za automatiziranje identifikacije tuljana u 27.000 slika koje su prikupljene tijekom letova. “Rezultati pokazuju da tuljani imaju posebne sklonosti za pojedine vrste leda, što pokazuje da opseg leda nije jedini faktor koji utječe na populaciju tuljana”, rekla je Weatherhead.
Letovi Scan Eagle trajali su od dva do osam sati a letio je na visinama u rasponu od 100 do oko 300 metara. Iako je količina oceana i leda koju je skenirala bespilotna letjelica bila mala — ona je preletjela 3 do 5 milja dugi presjek preko Beringovog mora — istraživači su bili znatiželjni saznati da li će sustav za raspoznavanje slika raditi i u karakterizaciji i leda i tuljana. “Odgovor je bio veliko da” , rekla je Weatherhead.
Analiza leda istraživačkog tima je uključivala i izračune plutajućeg leda s rubnih područja kao i veličinu i distribuciju plutajućeg leda. “Postoji nevjerojatna raznolikost leda a mi nastojimo doći do matematičkih načina kako bi to opisali”, rekla je znanstvenica. “Jedna stvar koja nas stvarno zanima jest to koliko je razbijen led u određenim područjima.” Prema CU-Boulder`s National Snow and Ice Data Center, ukupan gubitak opsega arktičkog leda od 1979. do 2009. godine bio je prostor veći od države Aljaske. Znanstvenici stoga vjeruju da Arktik može ostati bez leda tijekom ljeta u narednih nekoliko desetljeća.
U prosincu 2010.godine, NOAA`s Fisheries Service predložilo je popisu arktičkog prstenastog tuljana, kao ugroženog u okviru Zakona o ugroženim vrstama, zbog smanjenja leda i snježnog pokrova. Arktički prstenasti tuljani ne dolaze na obalu, ali koriste led za rađanje, skrb i odmaranje. Mladunci prstenastih tuljana se rađaju u snježnim špiljama na ledu, i na njihovo preživljavanje može utjecati dubina snijega i vrijeme proljetnog topljenja snijega i te raspad leda. “Biolozi su oduševljeni softverom za raspoznavanje slika jer bi on mogao promijeniti način na koji će se pratiti populacije tuljana”, rekla je Weatherhead. “Mi možemo poslati bespilotnu letjelicu s broda, skupiti 4.000 slika, te ih analizirali prije večere. Ovo je odličan primjer fizičara koji blisko surađuju s biolozima koji se bave zdravljem populacije tuljana.”
Tipično, tuljani se pojavljuju u manje od 1 posto slika, rekla je Weatherhead. No, na plutajućem ledu, ili rubnom ledu gdje se nalaze, software može pomoći istraživačima da identificiraju tuljane po vrstama. U budućnosti, istraživači bi mogli biti u mogućnosti identificirati relativnu dob i spol za neke vrste tuljana. Software se čak može podesiti da traži polarne medvjede i njihove tragove. Weatherhead je rekla da tim želi kombinirati svoje rezultate s prognozama ne samo za buduće opsege leda, već i za buduće karakteristike leda koje će omogućiti predviđanja o utjecajima promijene i nestanka vrsta leda na populacije tuljana.
Izvor: University of Colorado at Boulder
