Nezgoda u jednom njemačkom akvariju u omogućila je invazivnoj vrsti, mramornom raku, da se proširi po cijeloj Europi te čak dođe i do afričkog kontinenta devastirajući tako ekosustave.
Još 1995. godine jedna je njemačka trgovina kućnim ljubimcima kupila nekoliko mramornih rakova i tada je otišlo sve naopako zbog bijega u divljinu i učinaka partenogeneze. To je, naime, jedina poznata vrsta slatkovodnih rakova koja ima mogućnost aseksualne reprodukcije, partenogeneze, razmnožavanja u kojem se iz neoplođene gamete razvija nova jedinka. Drugim riječima, dovoljna je jedna ženka za stvaranje nove populacije.
Nakon nezgode s bijegom u divljinu, ovi su slatkovodni rakovi počeli preuzimati njemačke vode zbog brzog razmnožavanja, ugrožavajući tako svoje druge slatkovodne rođake. Šireći se Europom, došli su čak i do Afrike u tom nizu proteklih godina.
“Jedu sve: puževe, trulo lišće, male ribe i male insekte”, tvrdi Frank Lyko, molekularni genetičar istraživačkog centra u Heidelbergu u Njemačkoj. Rastu vrlo brzo, brzo i spolno sazrijevaju te imaju veliko potomstvo. Stručnjaci su bili fascinirani veličinom ovih rakova te stotinama jaja koja izliježu, ali i kako se šire po staništima.
Ta se vrsta počela pojavljivati u potocima i plovnim putevima, ponekad prelazeći i stotine metara kako bi naselila nove vode. Ti svejedi mogu naseljavati sve slatkovodne ekosustave (jezera, rijeke, ribnjaci, bare, itd. ) Uskoro su naselili i Hrvatsku, Češku, Mađarsku i Ukrajinu. Pronađeni su i u Japanu te čak i na Madagaskaru.
Znanstvenici su otkrili kako se populacija te vrste rakova na Madagaskaru povećala čak stostruko u zadnjih deset godina i nadvladala tamošnje populacije rakova. Navodno je znanstvenicima bilo potrebno čak 15 godina za praćenje genoma te vrste.
Mramorni rak predstavlja ugrozu prvenstveno zavičajnim vrstama rakova upravo zbog kompeticije za hranu i staništa, ali i kao mogući prenositelj račje kuge, koja je jedan od uzroka velikog izumiranja drugih rakova diljem Europe.
Zamijećena je i mutacija na primjeru dva raka koja su se parila te je otkriveno kako je jedan imao anomalije u spolnim stanicama. Dok spolne stanice imaju samo jedan kromosom, ove su imale dva. Takva stanica, koja je slučajno proizvedena od ženke ovog raka, proizvela je još tri “kopije”.
One su potom narasle dok i same nisu mogle proizvoditi jajašca i samostalno ih oplođivati procesom partenogeneze. Nakon toga su se počele brzo razmnožavati. Kako je original sam bio plodan, sve kopije su isto tako postale plodne i one su zatim uspjele “klonirati” same sebe.
Uklanjanje populacija invazivnih vrsta nikada nije bilo jednostavan posao jer zahtjeva velike ljudske napore, ali i novčana sredstva.
