Obiteljima pacijenata koji su u terminalnoj fazi bolesti na jedinicama intenzivne njege moglo bi pomoći ako im se ispune male želje primjerice da se pacijentu da njegovo omiljeno jelo ili pokrivač koji je koristio kod kuće, pokazuje kanadsko istraživanje.
Znanstvenici su razgovarali s članovima obitelji 730 pacijenata na samrti o njihovim iskustvima u okviru projekta “3 Wishes Project (3WP)”, programa suosjećanja čiji je cilj stvoriti u zadnjim danima života člana obitelji uspomene i trenutke kojih se mogu sjećati.
“3WP omogućuje skrb ispunjenu suosjećanjem jer u prvi plan stavlja pravo na dignitet umirućeg bolesnika i potiče veze između tih pacijenata, liječnika i članova obitelji”, navodi dr. Deborah Cook sa sveučilišta McMaster u Hamiltonu u Ontariju u časopisu Annals of Internal Medicine.
Cilj studije je bio vidjeti koliko je moguće provesti 3WP program u raznim zdravstvenim ustanovama, koliko bi članovi obitelji i liječnici cijenili ta iskustva i koliko bi koštalo da se redovito ispunjavaju želje umirućih pacijenata i njihovih obitelji.
Program je obuhvatio umiruće pacijente u jedinicama intenzivne njege u četiri bolnice.
Većina bolesnika je potpomognuto disala te je primala lijekove koji su pomagali radu srca a mnogi su bili i na dijalizi zbog otkazivanja bubrega.
Želje su se uvelike razlikovale i uključivale su stvari poput izvođenja pacijenata ‘na zrak’, ukrašavanja bolničkih prostora blagdanskim ukrasima, proslava rođendana ili godišnjica, obnove bračnih zavjeta, puštanja neograničenog broja posjetitelja ili pružanja pomoći u odlukama o darovanju organa ili krvi.
Ukupno je ispunjeno 3325 želja a prosječni trošak po želji bio je 5,19 dolara.
Čini se da je program ispunjavanja želja održiv jer su bolnice to nastavile nuditi i nakon prestanka istraživanja, navode znanstvenici.
Intervjuirani članovi obitelji i liječnici kazali su kako je 3WP program pomogao jačanju ljudskih veza i pomogao obitelji i prijateljima da se usmjere na to da su pacijenti osobe što je u suprotnosti s okruženjem jedinica intenzivne njege u kojima težina bolesti, oslanjanje na tehničke uređaje i nemogućnost teških pacijenata da komuniciraju otežavaju pružanje optimalne skrbi terminalnim bolesnicima, naveli su autori studije.
Članovima obitelji bilo je utješno što su imali mogućnost povezati se međusobno i stvoriti sadržajne veze s liječnicima te su cijenili što su liječnici pokazivali da uvažavaju dignitet njihovih umirućih članova obitelji, naveli su znanstvenici.
Aktivnosti u okviru programa 3WP, čiji je cilj stvoriti uspomene, potaknuli su skrb punu poštovanja koja je pak potaknula obitelji na sjećanje na člana obitelji kao osobe a ne pacijenta, a što može olakšati tugovanje, istaknuli su pacijenti.
Usmjeravanje na stvaranje veza i uspomena može donekle ublažiti tugovanje, stres, depresiju i tjeskobu koju iskuse ljudi čiji članovi obitelji umru u jedinicama intenzivne njege, naveli su znanstvenici.
Humaniziranje iskustva boravka u jedinicama intenzivne njege za umiruće pacijente može odgovoriti i na potrebe zaposlenika tih odjela koji su izloženi velikoj razini stresa i izgaranja na poslu, navodi znanstveni tim.
Negativna iskustva liječnika i osoblja mogu biti pojačana kad umirući pacijenti primaju skrb suprotnu njihovim željama ili prognozi bolesti ili kad komunikacija s njihovim obiteljima ne omogući da se u lošoj situaciji napravi najbolje moguće.
Program 3WP pružio je liječnicima i obiteljima okvir u kojemu mogu uvažiti pacijente u njihovim posljednjim danima a što može povećati osjećaj zadovoljstva za liječnike u obavljanju njihova posla.
